Gledišta

čivanja. Međutim, u one eksteme odnose koji zalaze u regulisanje trajnijih veza i obaveza između integracijom povezanih subjekata pnivređivanja treba uneti stalnost i stabilnost, jer je to uslov za egzistenciju udruženog rada. Problem usmeravanja i društvenog uticanja vrlo je značajan i zaslužuje da se svestrano razmotri. Naime, pitanje se dvostruko postavlja: s jedne strane postoji neophodnost društvenog usmeravanja, a s dmge treba utvrditi granice dmštvenog uticanja na odnose raspodele. Sa stanovišta problema usmeravanja, postojeći instrumentarij sistema, koji se koristi, nije dovoljno razrađen. Za postignuti nivo tržišne razvijenosti naše privrede, a naročito imajući u vidu probleme koji nastaju otvaranjem privrede prema inostranstvu, ne raspolaže se adekvatnom metodologijom planskog usmeravanja. S dmge strane, svi se odnosi više i ne mogu regulisati isključivo posredstvom plana. Moraju se koristiti šire i konkretnije mere i akcije, počev od fiskalnih instrumenata do direktnih intervencija. To Znači korak dalje od , opštih mera planiranja uslova privređivanja, ali ne i po svaku cenu vraćanje na etatističke metode. U suštini odbojnost prema etatizmu treba da se zasniva na neophodnosti da sami subjekti privređivanja, direktno ili još češće preko svojih asocijacija, aktivno učestvuju u kreiranju tih i takvih mera, za sebe i radi interesa cele dmštvene zajednice. Tu negde treba utvrditi i granice draštvenog uticanja, da se ne bi ograničila samostalnost i inicijativa privrednih subjekata. Prednje se može postići ako se teži ravnopravnom tretiranju svih subjekata privređivanja u našem sistemu. Povodom prethodnog treba istači još jedan aspekt. Naime, sa stanovišta problema dmštvenog usmeravanja i uticanja nije u pitanju samo smena centara uticanja, tj. razvijanje republičke moći uticanja na račun federalne, nego postoje stvarae potrebe da republike imaju veći upliv na konkretne odnose na svojim podračjima. U tu svrhu treba im osigurati i veću širinu institucionalnih zahvata, kao i pouzdaniju materijalnu osnovu s koje mogu dejstvovati. U kom stepenu sve to tangira materiju zakona o formiranju i raspodeli ukupnog prihoda i dohotka, predmet je šire diskusije, ali svakako da postoje određene veze i odnosi, naravno, ukoliko se na dmštvenu reprodukciju gleda kao na celinu.

RASPODELA DOHOTKA DEO SISTEMA DRUSTVENE REPRODUKCIJE