Gledišta, Aug 01, 1968, page 163

drugoj konferenoiji na Rodosu 1963. god. donesen je zaključak da svaka pravoslavna crkva prema vlastitom nalrođenju može slati svoje posmatrače na Vatikansiki koncil, ali da do dijaloga između pravoslavlja i katoličke crkve može doči samo pod ravnopravnim uslovima. Na tim konferencijama pravoslavlja došle su do izražaja suprotne tendencije i neslaganja među ipojedinim orkvama u pitanju slanja promatrača na konoii i otvaranju dijaloga s katoličkom orkvom 10 ). arigradski patrijarh Atenagora, koji ima specijalan položaj u pravoslavlju kao vasoljenski patrijarh, pokazuje najviše volje za ekumensM pokret koji indoira katolička orkva. On je zato da čim prije dođe do jedinstva među pravoslavIjem i katoHcizmom 11 ). Za Atenagoru je papa prvd po časti među kršćanima 12 ) i on smatra da nema nepremostivih razlika za sjedinjenje između pravoslavaca i katolika. On se sastajao s papom Pavlom VI više puta, a nakon papina posjeta Carigradu i sam Atenagora je uzvratio posjet dolaskom u Rim. Atenagorino djelovanje izaziva ozhiljne teškoće među pravoslavcima jer nezarisne autokefalne crkve nisu jedmstvene u svojim stavovdma, a neke su čak i protivne pankrščansfcom dijalogu. uska pravosiavna crkva u novije vrijeme pozitivno ocjenjuje ekumensM pokret u okvirima katoličke crkve pa je slala i promatrače na koncil. U početku ona je bdla protiv slanja delegata u svojstvu promatrača na koncilu, a patrijarh Aleksej je čak s izvjesnom dozom neprijateljstva govorio o inicijatiri katoličke crkve. On je rekao da do razgovora s katoličkom crfcvom može doći samo na ravnopravnoj osnovi i izrazio se protiv dogme o papinu primatu i nepogrešivosti. LenjingradsM arhiepiskop Nikodim, inače, nalazi se na čelu odjeljenja za međunarodne odnose moskovske patrijaršije, izjavio je da je protiv slanja promatrača na koncil i osudio poMtičku afctivnost Vatikana protdv njegove zemlje, jer ka.da napada SSSR ona napada i vjemike pravoslavce koji su lojalnd građand i dobri vjemici. Kada je ruska pravoslavna crkva poslala svoje promatrače druge, pravoslavne crkve izrazile su svoje čuđenje i nsslaganje s tim aktom, ali ona je odgovorila da je postupila prema zaMjučcima panortodoksne konfearencije na Rodosu. Poshje toga došlo je do poboljšanja odnosa između ruske pravoslavne crkve i katolioke orkve. Alesej se pozitivno izrazio o ekumenizmu, a Nikodim je u dva navrata bio u Rimu i primljen je kod pape Pavia VI, dok je sam Pavao VI poslao svoje zastupnike na prosiavu 50-godišnjdce arhijerejske službe patrijarha Aiekseja.

.). d rujnu 1966. god. odrzana, je u Beogradu IV svepravoslavna konfereno pitanju ekumenskog dijaloga između pravoslavlja, s jedne strane, i angiiKanaca i starokatolika, s druge strane. Interesantno je da srpska pravoslavna crkva nije ni pokušala da u raspravama na konferenciji pokrene pitanje dijaloga pravoslavlja s katolicima. 11 ) Dimitrijević dr Dim., Reagovanja pravoslavnih na ekumenizam Drugog og sab 9 ra ' Pravoslavna misao, god. IX (1966), sv 1., str. 22 i sl. ) rnlikom posjeta pape Pavla VI Carigradu, u srpnju 1967. god., patrijarh Atenagora pozdravio ga je riječima: . među nama se nalazi biskup Rima, prvi po casti među nama". Vidi: Glas koncila, 6. VIII 1967.

1227

EKUMENSKI POKRET I NJEGOVO ZNAČENJE