Gledišta

Razvoj ove „marksističke" marksologije i građanske marksologije mnogo je povezaniji nego što to hoće da prizna marksistička marksoiogija. One, u stvari, i žive jedna od nedostatka druge i nisu ni svesne da pravi problemi ostaju iznad tog nivoa, jer u takvom odnosu nema stvarnog prevazilaženja. Marksisti su, na primer, kritikovali ignorisanje Marxa filozofa u građanskim istorijama filozofije, ne uviđajući da je zbog toga trebalo pre kritikovati marksiste. Naime, Marx filozof bio je dugo nepoznat građanskim istoričarima, a marksisti nisu uspeli da im prezentiraju Mancovu grandioznu filozofsku misao. Ono malo što su rekli o Marxu, bila je slika jednog mehaniciste i vulgamog materijaliste, što nije bilo dovoljno da mu obezbedi mesto u bilo kojoj istoriji filozofije —■ jer je istorija filozofije već poznavala i veće i karakterističnije mehanicističke materijaliste, pa je tako Marx, razumljivo, mogao da bude pomenut samo kao njihov epigon. Kada je građanska filozofija sama otkrila Marxa filozofa, ne iz marksističke interpretacije, nego iz Marxovih filozofskih spisa, dala mu je vidno mesto u istoriji filozofije, pa i priznanje da u njegovom znaku stoji čitava epoha. Koliko je to mesto i priznanje, to je zavisilo od njene moći razumevanja Marxove filozofije. Doduše, istorija je bila ironična toliko da je učinila da mnogi marksisti upoznaju Marxovu filozofiju uz pomoć građanske filozofije. U tom pogledu „građanska” marksologija ima određene zasluge. Ali, koliko je .istorija bila ironična, mnogi marksisti su bili isto toliko komični kada su odbijali da prihvate jednog drukčijeg Marxa do onog koga su oni poznavali. Desilo se da su Marxa iz 1844. godine predavali nemarksistima radije nego da menjaju svoje zablude. Marx građanske marksologije javlja se u više vidova, ali je najkarakterističniji tzv. „mladi” Marx „Ekonomsko-filozofskih rukopisa”. Zato je najizrazitiji vid „građanske" marksologije upravo marksologija mladog Marxa. Ovoj odgovara „marksistička” marksologija zrelog Marxa. One su tako, mada neprijateljske, koegzistirale u toj čudnoj podeli interesnih sfera. Obe su izdanak istog načina mišljenja. Bitno obeležje i jedne i druge je u tom što nisu shvatile Marxovo delo ni mogućnosti razvoja marksizma, kao ni aktuelne procese ostvarivanja pokreta koji se inspiriše Marxovim učenjem. Pred nama je još staro i vrlo uputno Lenjinovo upozoreo tome kako radnički pokret u svom razvoju utiče na shvatanje karaktera marksizma. 18 ) Marxovo učenje do 1848. godine posmatrano je kao filozofsko, posle 1848. kao političko, a sa „Kapitalom” kao ekonomsko. U istom smislu, na odvojenim sektorima, radilo se na „razvijanju” marksiz-

l8 ) Vid. V. I. Lenjin, Sočinenija, izd, 111, t. XV, str. 88, Moskva, 1935

1287

MARKSOLOGIJA I NJENE APORIJE