Gledišta

Zarobljena u ovakve aporije, vrteći se u njima, marksologija kao struka proizvodi sve dalje i dalje teškoće kao raison d'etre svog postojanja, umanjujući svoje šanse da shvati suštinu, epohalno i aktualno značenje onog misaono-praktičnog stremljenja koji pokušava učiniti svojim predmetom. Ako nasuprot marksizmu stoji marksologija, onda ne možemo razlikovati tzv. „građansku" i „marksističku” marksologiju, kao suprotne pojave, samo zbog toga što ova druga gaji iluzije o sebi da je marksistička i da nema ništa zajedničko sa „građanskom” marksologijom. One imaju zajedničku suštinu, a razlika je političko-ideološke prirode. Obe ne sagledavaju celinu Marxovog dela, nego grade na njegovim elementima suprotstavljajući jedne drugima. Takav odnos prema učitelju Marx je ismejao još kao mladić na završetku svojih studija, dakle, u vreme svog ulaska u filozofiju, l4 ) a temeljno, obrazloženo, kritikovao na primeru iskrivljivanja Hegelovog učenja, njegovog razbijanja i epigonskog nastavljanja na pojedine elemente njegovog učenja. 15 ) Na žalost, samo Marxovo delo doživelo je istu sudbinu, sudbinu koju misao stvaralaca modernog mišljenja doživljava uvek u glavama svojih epigona i crkvenjaka. Ukazivanje na Marxov odnos prema Hegelu nije za nas toliko važno kao činjenica njegove intelektualne biografije, nego, pre svega, kao uputstvo za odnos marksiste prema Marxu i bitnom pitanju epohe. U dosadašnjoj, uglavnom novijoj, literaturi o marksologiji bilo da je reč o pregledima i rezultatima dosadašnje marksologije, kakav je Lapinov „Borba oko idejnog nasledja mladog Marksa” 16 ) ili o odgovom na marksološke radove građanskih filozofa, kao što je knjiga D. Bergnera i W. Jahna, „Krstaški pohod evangelističke akademije protiv marksizma”, 17 ) tzv. građanska marksologija smatra se za antikomunističku falsifikaciju Marxa i kritiku marksizma i sociializma, pa joj se ne priznaju nikakvi doprinosi ili, pak, podsticaji u razumevaniu Marxovog dela. Njoj nasuprot postavlja se marksistička „nauka” i njen doprinos izučavanju Marxa i marksizma. Samo u toj marksističkoj nauci, pored marksističkog Leniina, ioš nalaze mesta i mnogi pisci, politički deklarisani kao marksisti, koii u svoiim traktatima bitno promašuju smisao Marxovog dela.

u ) Vid.: Karl Marks, Razlika između Demokritove i Eoikurove filozofije prirode, Mala filozofska biblioteka, "Kultura”. Beograd 1963, str. 68—69. ,5 ) Karl Marks-Fridrih Engels, Sveta porodica, "Kultura", Beo grad 1959, str. 204. ’ 6 ) N. I. Lapin, B o r'b a vokrug idejnovo nasledija maladovo Marksa, Vvšaja škola, Moskva, 1962. ,7 ) D. Bergner-W. Jahn, Kreuzzug der Evangelistischen Akademien gegen den Marxismus, Dietz Verlag, Berlin, 1960.

1286

ZDRAVKO KUCINAR