Gledišta

nim postizanjem slobode istovremeno orijentišući taj proces i razvijajući se iz njega. Ako se toj misli ostavi da se bavi sama sobom i plemenitošću svoje loze, onda se ona odvaja od aktuelnih problema oslobađanja čoveka. Ali se događa da joj se perfidno podmeće kao njen predmet samo aktuelni politički trenutak i ona se najmljuje da tu radi i „daje rešenja", čime joj se hoće izbiti ispod nogu njeno stanovište i kritička distanca; znanje celine pokreta i usmerenost na cilj i hoće ida se odvrati od saznanja da ovaj dražesni svet kako to reče Bloch još tek ima da realizuje ideje izvornog marksizma, što ma koliko se taj svet zavaravao svojim napretkom, samo ostaje njegov skoro netaknuti zadatak. Čorsokaci u koje zapada marksistička misao su nerazumIjivi ako se ne shvate promašaji i neuspesi pokreta socijalizma. Zato tema o aporijama marksologije nužno vodi ispitivanju dosadašnje prakse socijalističkog pokreta i sudbine marksizma. Ali to nije cilj ovog teksta, jer je taj zadatak i suviše složen. Htelo se samo naznačiti jednu situaciju i ukazati na osnovu za njeno razumevanje. Međutim, dok marksologija s Axelosom uzvikuje „niko danas ne zna šta je marksizam", radnički pokret, čim je vođen stvarnim interesom proletarijata, pokazuje da zna šta je pravi marksizam i obraća se njegovoj izvornoj misli. Međutim, na tom putu još od Oktobra sudara se sa svojim iskrivljenim likom. Da li će izvorni staljinizam preprečiti put izvornom marksizmu, to nije pitanje samo naših dana, nego istorijske sudbine radničkog pokreta. Istorija međunarodnog radničkog pokreta od 1948. davala je nadu sve doskora ali to što se sukobi u međunarodnom radničkom pokretu odvijaju kao državni sukobi dovoijno je rečita slika sudbine tog pokreta i sudbine ideje internacionalizma. Angažovanje ogromne vojne mašinerije protiv probuđene izvorne marksističke misli je teška istina o njenoj ne samo sadašnjosti već i perspektivi.

MARKSOLOGIJA I NJENE APORUE