Gledišta

momenata i konkurencija prinuđava da jedan deo realizovanog dohotka odvajaju za akumulaciju radi stalnog poboljšavanja tehničke osnove svoje proizvodnje (tj. porast organskog sastava) i proširivanje njenog obima, jer se jedino tako mogu afirmisati kao racionalni robni proizvođači. Stoga ona i deluje na pojedinačne radne kolektive kao spoljna snaga, koja ih objektivno primorava da akumuliraju i usavršavaju sopstvenu proizvodnju. Međutim, ova objektivna snaga ima, kao što smo ranije već pokazali, i odgovarajuću osnovu u subjektivnim htenjima radnih Ijudi (članova kolektiva), jer im akumulacija, a na toj osnovi i proširena reprodukcija, omogućuje stalni porast životnog standarda, a da i ne govorimo o drugim pogodnostima koje nastaju sa akumulacijom, kao što je stvaranje mogućnosti za skraćivanje radnog dana itd. Prema tome, u uslovima socijalističke robne proizvodnje radni kolektivi su, sklopom odnosa proizvodnje u kojima rade, objektivno prinuđeni, a i subjektivno zainteresovani da jedan deo tekućeg dohotka odvajaju za akumulaciju, odnosno za stalno proširivanje proizvodnje. Stoga u ovim društvenim uslovima ne postoji nikakva potreba da neko izvan neposrednih proizvođača preuzima na sebe brigu o akumulaciju jer su oni, kao članovi kolektiva koji deluje kao robni proizvođač, apsolutno zainteresovani za akumulaciju, odnosno za proširivanje svoje proizvodnje 17 ). U vezi sa realnim procesom akumulacije koji se ostvaruje na bazi samoupravnih odluka radnih kolektiva potrebno je, na kraju, istaći sledeće: pretvaranjem novčane akumulacije u stvarnu, tj. realnim investiranjem u preduzeću kojim upravlja, radni kolektiv nesumnjivo proširuje materijalnu bazu svog samoupravljanja jer povećava masu sredstava za proizvodnju kojim upravlja. Međutim, on time istovremeno povećava i obim društvene svojine na sredstvima za proizvodnju, tj. obezbeđuje njenu proširenu reprodukciju, a uz to obezbeđuje i materijalne pretpostavke da se u proces proizvodnje uključe nove generacije samoupravljača, odnosno stvara materijalne uslove za proširenu reprodukciju samoupravnih odnosa. Drugim rečima, radni kolektivi kao robni proizvođači odlučujući samostalno o akumulaciji i proširivanju proizvodnje trajno obezbeđuju materijalnu osnovu proširenog reprodukovanja društvene svojine na sred-

17 ) Pošto je deo dohotka koji radni kolektiv odvaja za_ akumulaciju rezultat njegovog sopstvenog rada, to samo po sebi pruža izvesnu garanciju da će i sredstva za akumulaciju biti racionalnije korišćena nego u slucaju kada tim sredstvima raspolaže neko ko ih nije stvorio.

1308

DR MILADIN KORAC