Gledišta

Na osnovu ovoga što je rečeno nije teško zaključiti da kriterijum kojim se moraju rukovoditi socijalistički robni Iproizvođači pri donošenju poslovnih odluka, tj. kriterijum ili pokazatelj rentabilnosti nije nikakva arbitrama stvar, već stvar istorijske nužnosti čiji konkretni oblik određuju odnosi proizvodnje u kojima se oni nalaze 22 ). Socijalistički odnosi proizvodnje, kao što je dosad pokazano, upućuju na zaključak da taj kriterijum može jedino biti (ovako definisana) dohodna stopa 23 ). Saznanje o tome kojim se kriterijumom moraju rukovoditi radni kolektivi kao robni proizvođači pri donošenju svojih odluka o načinu svoga uključivanja u dmštveni proces reprodukcije pruža neophodnu osnovu da se, primenom Marksovog metoda analize, utvrdi istorijski oblik u kojem deluje zakon vrednosti u uslovima socijalističke robne proizvodnje. Pogledajmo, ukratko, kuda nas vodi primena toga metoda. Đohodna stopa kao objektivno neophodni pa otuda i jedinstveni pokazatelj rentabilnosti daje mogućnost pojedinim radnim kolektivima da upoređuju svoj poslovni uspeh sa poslovnim uspehom dmgih robnih proizvođača koji proizvode istu ili različitu vrstu robe i da na osnovu toga preduzimaju odgovarajuće mere koje im omogućuju poboljšanje poslovnog uspeha preduzeća kojim upravljaju. Pored toga, dohodna stopa (kao objektivno uslovljeni pokazatelj rentabiliteta) omogućuje radnim kolektivima kao robnim proizvođačima da sigumije donose svoje poslovne odluke u nastojanju da utvrde koja je proizvodnja za njih najpovoljnija, odnosno koja im omogućuje najrentabilnije uključivanje u proces dmštvene reprodukcije. Pošto se svaki pojedinačni robni proizvođač stvamo uključuje u društveni proces reprodukcije tek onda kada se opredeli za proizvodnju one vrste robe za kojom postoji platežno sposobna tražnja, i radni kolektivi moraju uvek proveravati koja je vrsta proizvodnje za njih najrentabilnija, odnosno koja im vrsta proizvedene robe uz istu angažovanost materijalnih i Ijudskih faktora proizvodnje može doneti najveću masu dohotka. Stoga je i razumno očekivati da će se i radni kolektiv (koji se mkovodi principom maksimalizacije dohotka), po pravilu, orijentisati na onu vrstu proizvodnje koja uz ostale jednake uslove obezbeđuje najveću masu dohotka.

Ekonomske kategorije kao što kaže Marks nisu ništa drugo već teorijski izrazi, odnosno apstrakcije društvenih odnosa proizvodnje. a ) Stoga je opravdano konstatovati i to da isto onako kao što kapitalistički odnosi proizvodnje onemogućuju opstanak kapitalista, ukoliko se on ne rukovodi principom maksimalizacije profita i profitnom stopom kao pokazateljem rentabilnosti plasmana svoga kapitala, tako i novi odnosi proizvodnje (o kojima je bilo reči) onemogućuju opstanak radnog kolektiva kao robnog proizvođača, ukoliko se ne rukovodi principom maksimalizacije dohotka i dohodnom stopom kao pokazateljem svoga poslovnog uspeha kao robnog proizvođača.

1312

DR MILADIN KORAĆ