Gledišta

Ovo praktično znači da je svaki radni kolektiv zainteresovan (a i prinuđen) da povremeno menja svoju proizvodnu orijentaciju, tj. da se preorijentiše sa proizvodnje jedne na drugu vrstu robe u skladu sa promenama tražnje za njima i promenama stepena rentabilnosti koje se manifestuju preko različitih visina dohodnih stopa. Ova preorijentacija proizvodnje (sa jedne na drugu vrstu robe) u društveno-ekonomskom smislu ne predstavlja ništa drugo već „seljenje” robnih proizvođača iz jedne grane u drugu, u skladu sa razlikama u dohodnim stopama koje u njima postoje, tj. iz grana u kojima je dohodna stopa apsolutno ili relativno niska u grane u kojima je ona apsolutno ili relativno visoka 24 ). Međutim, odvijanje ovog procesa „seljenja” koji se bazira na ekonomskim interesima socijalističkih robnib proizvođača, tj. na interesima da ostvare što veći dohodak, dovodi (sasvim nezavisno od njihove volje) do ispoljavanja objektivne tendencije ujednačavanja dohodnih stopa različitih grana i do formiranja jedne opšte dohodne stope za privredu kao celinu, koja u odnosu na dohodne stope različitih grana važi kao prosečna dohodna stopa. Upravo zato što se ova tendencija ujednačavanja dohodnih stopa razhčitih grana ostvaruje posredstvom subjektivnih nastojanja pojedinih radnih kolektiva da maksimaliziraju svoj dohodak, ona se u odnosu na njihova subjektivna nastojanja pojavljuje kao objektivni zakon koji realizovani dohodak različitih grana svodi na prosečan dohodak 25 ). , Pošto ovaj zak o n prosečnog do hot k a objektivno deluje i dolazi do formiranja prosečne dohodne stope za privredu kao cehnu, to istovremeno znači da u realnoj stvamosti socijalističke robne proizvodnje (u kojoj postoje razlike u organskom sastavu faktora proizvodnje između različitih grana) nema mogućnosti da se (ni u slučaju opšteg poklapanja ponude i tražnje sve vrste roba prodaju po njihovim vrednostima, već nužno dolazi do transformacije vrednosti robe u jedan njen poseban istorijski oblik koji možemo nazvati dohodnom cenom.

24 ) Ovde govorimo o ~seljenju" robnih proizvođača, a ne o odvojenom "seljenju" radne snage i sredstava za proizvodnju upravo zbog izraenjenih odnosa proizvodnje u sistemu socijalističke robne privrede. U kapitahzmu se najpre odvija "seljenje” sredstava za proizvodnju u vidu "seljenja" kapitala, a zatim i "seljenje" najamne radne snage. Ovde je siPaacija drugačija jer su neposredni proizvođači istovremeno i upravljači proizvodnim procesom_ i sredstvima kojima rade, pa kada dolazi do preorijentacije proizvodnje, dolazi i do njihovog "seljenja", ne kao najamnih radnika, već kao robnih proizvođača, naime, zajedno sa sredstvima za proizvodnju koj’im upravljaju. Da pvo "seljenje" materijalnih i Ijudskih faktora proizvodnje kao "seljenje" robnhi proizvođača nije nešto što se samo teorijski može dokazivati, već i da svakim danom postaje životna praksa, pokazuje jugoslovenska stvarnost. Naime, jugoslovensko iskustvo pokazuje da su se sa svakim značajnijim stupnjem razvoja materijalne osnove samoupravljanja na nivou radnjh organizacija u svakodnevnoj praksi sve potpunije manifestovali brojni dokazi stvarnog odvijanja ovog procesa "seljenja" robnih proizvođača iz grane u granu. 25 ) Tako da zakon prosečnog dohotka deluje na sličan način kao i zakon prosečnog profita u kapitalizmu.

1313

TEORIJSKA ANALIZA DRUŠTVENO-EKONOMSKIH OSNOVA JUGOSLOVENSKOG PRIVREDNOG SISTEMA