Gledišta

odgovor bi mogao biti ovakav. U protekloj deceniji i po došlo je do izvanredno brzog privrednog razvoja proizvodnja je povećana nekoliko puta privreda je postala znatno složenija, aspiracije stanovništva su se naglo i u svakom pogledu povećale, tako da je institucionalna nadgradnja administrativna, politička, ekonomska počela zaostajati za potrebama privrede i društva. Događaji su počeli izmicati svjesnoj kontroli, kolektivno znanje o tome šta se dešava i šta bi trebalo uraditi bivalo je sve manje adekvatno, improvizirane reforme nisu davale i nisu mogle dati željene rezultate. Kako su se državni aparat i predstavnički organi pokazali nedovoljno sposobni da adekvatno rješavaju sve složenije probleme privrede i društva, a u ponekim slučajevima su i pozitivno štetno djelovali, prirodno su se javila nastojanja da se privreda i društvo što više oslobode kontrole tih institucija. Odatle tendencije ekstremne decentralizacije, koje u privredi vode u laissez-faire poredak tipa liberalističkog fritrederstva iz sredine prošlog stoijeća, a na političko-administrativnom planu u partikularizam s rastućom netrpeljivošću prema svakom saveznom, tj. državom posredovanom općejugoslavenskom koordiniranju. S druge strane državni aparat, sve više svjestan svoje nemoći, sasvim prirodno reagira kad svoju odgovomost sve više prebacuje na druge „privreda je kriva” što je nelikvidna, što se ne modernizira, što ne izvozi; naučni radnici su krivi što je financiranje naučnog rada neriješeno, a stanje naučnih istraživanja katastrofalno itd. te tako još više smanjuje svoju efikasnost. Smanjena efikasnost državnih mehanizama pojačava tendencije decentralizacije, izolacije i partikularizacije. Tako dobivamo jedan dmštveno-politički ciklus u čijoj se silaznoj fazi upravo nalazimo. Izići iz tih teškoća moguće je na dva načina: 1) ili će se proces odvijati većim dijelom stihijski, što znači da će kroz jedan duži period sporog privrednog rasta postepeno akumuliranje znanja i adaptiranje institucija dovesti do ravnoteže između dmštvenih potreba i institucionalnih mogućnosti, nakon čega će se privredni razvoj opet übrzati; 2) ili će intenzivno proučavanje postojeće situacije dovesti do saznanja o uzrocima koji su je uslovili i do svjesne akcije da se kadrovsko i institucionalno zaostajanje prevlada. Prirodno, ono što će se stvarno desiti ovisit će u mnogome od političke akcije. ZAKLJUCAK z naše analize proizlazi da „socijalistička robna proizvodnja" nije ni fantom ni besmisleni ili kontradiktorni pojam. Postoje, odnosno historijski su se pojavile prosta i kapitalistička robna proizvodnja, a za-

1329

SOCIJALISTIĆKA ROBNA PROIZV ODNJA