Gledišta

svojine. Ukidanje posedovanja uslova rada ne mora automatski značiti ukidanje posedovanja, svojevrsne privatizacij 6, državnih funkcija. Pored rasturanja stajaće vojske i policije, uvođenjem principa izbornosti i smenjivosti javnih funkcionera, nužno je, dalje, ako ne i najbitnije, ukinuti osnovni uzrok jagme za političkom karijerom i ropstva političkoj sferi, zatočenja u njenoj Ijušturi. Komunari, a s njima i Marks (docnije i Lenjin) u uvođenju radničke nadnice kao naknade za obavljanje javnih poslov a videli su principijelno rešenje eliminacije privilegija kao bitnog osnova konstituisanja pos ebnih interesa birokratij e. 10 ) Do danas nije pronađeno principijelnije, ni teorijski ni praktično, rešenje, a tekovine Komune predate su zaboravu. A nepostojanje odlučnijih brana birokratizaciji društva uvećava mogućnosti da politička vlast, nakon njenog osvajanja, za njene nosioce postane samosvrha, preti opasnost da se o ds r e ds tava proleterske revolucije preobraziu cilj, i time uguši njenu „socijalnu dušu”. Ako bi na tome stao dosadašnji razvoj socijalizma, revolucionarni uspon proletarijata bio bi sputan, za socijalni razmah revolucije, pretesnim poiitičkim plaštom. Socijalizam bi u tom slučaju bio zatočen u političkoj Ijušturi, a društvo bi, sa dominirajućom birokratijom, nastavilo da egzistira na nivou, prvobitnom akumulacijom dostignutog, građanskog društva. Reperkusije profesionalizacije vlasti uočavao je učesnik i savremenik sovjetske revolucije K. Rakovski još 1930. godine: ~Od proleterske države sa birokratskim deformacijama, kao što je Lenjin definisao politički oblik naše države... —mi se razvijamo u birokratsku državu sa proletersko-komunističkim ostacima. Pred našim očima se obrazovala i obrazuje velika klasa vladajućih, koja ima svoje unutrašnje podele koje stalno rastu, koja se množi putem zainteresovane kooptacije i pomoću neposrednog i posrednog imenovanja (birokratsko napredovanje, fiktivni izbomi sistem). Kao oslonac ove originalne klase nalazi se isto tako originalna privatna svojina, tj. posedovanje državne vlasti (podvukao N. P.)”. 11 ) 'orast moći birokratije u savremenom svetu dobija fatalnije obličje. Ona ne raspolaže samo klasičnim atributima vlasti: vojskom, policijom, ekonomskom i

;°) Znćičaj ove ideje nije promakao Lisagareu, hroničaru Pariske komune: Kada je neko u Komitetu spomenuo dodatak plati, njegove kolege su protestovale: 'Kada smo bez kontrole i bez kočnice, nemoralno je da sebi određujemo ma kakvu nagradu. Dosad smo živeli od svojih trideset sua; to ce nam i dalje biti dovoljno’. . . , ’jer i suviše retko će onaj koji poseduje blaga u radniku gledati svoga brata'" (P. 0. Lisagare, Isto r ilB7l, izdanje "Kultura", Beograd-Zagreb, ]y4o, str. 92 i 116). Vidi o tome: Marks, Građanski rat u Francuskoj, izdanje "Kultura" Beograd 1950, str. 50; i Lenjin, Naredni zadaci sovjetske vlasti, "Naše vreme", Zagreb 1963. godine, br, 7, str. 1131—1144. 11 ) K, Rakovski, Citirano delo, str. 196.

1337

GRANICE VLASTI IMOGUČNOSTI SOCIJALIZMA