Gledišta

vijećima, odnosno i sa općenadležnim vijećem. Međutim, u takvoj organizaciji vijeća radnih zajed- • nica, nema institucionalne mogućnosti da se u okviru samog rada na jednom mjestu sučele mteresi njegovih dijelova. Ovo bi upravo omogućilo 1 osiguralo jedinstveno vijeće radnih zajednica. Naravno, da bi moglo udovoljiti toj svrsi, to vijeće, bi moralo biti organizirano na odgovarajući način. Ono bi moralo biti tako organizirano i da tako funkcionira da, s jedne strane, posebni interesi u potpunosti dođu do izražaja, a da, s druge strane, sučeIjavanjem tih interesa pronalazimo i osiguravamo interes udruženog rada u cjelini. Tehnički je to dosta lako postići pomoću posebnih odbora za pojedine dijelove rada. Ti odbori bi morali biti autonomni u mjeri koja će osigurati autonomiju pojedinih grana rada. Držimo, dakle, da se odgovarajućom organizacijom jedinstvenog vijeća radnih zajednica mogu osigurati i posebni interesi i njihovo sučeljavanje, ali, što je i najvažnije, ovakvom organizacijom vijeća radnih zajednica postižemo ono što ne možemo postići postojanjem više vijeća radnih zajednica, a to je: sintezu interesa rada u cjelini i njegovo jedinstveno nastupanje. Konačno, integracioni procesi, kako u svijetu, tako i kod nas, spajaju u jedno ono što mi umjetno razdvajamo. Zatim, ako bi se već i prihvatio stav da je više vijeća uvjetovano posebnim interesima posebnih dijelova društvenog rada, onda bismo morali imati još više vijeća radnih zajednica. Ili će se, možda, tvrditi da su interesi svih onih segmenata koji su zastupljeni u Privrednom vijeću, jedmstveni. Isto, mada u manjoj mjeri, moglo bi se reći i za ostala vijeća radnih zajednica. Logika, dakle, na kojoj počiva argumentacija u prilog postojanja više vijeća radnih zajednica, kao da baš nije u punoj suglasnosti sa zdravom logikom. Da \dše vijeća radnih zajednica ne osigurava, posebno ne u zadovoljavajućoj mjeri, ni sučeljavanje interesa u pravom smislu pojedinih dijelova rada, 3 ) a još manje predstavljanje onog što je zajedničko udruženom radu, dokaz je i to da je i u sadašnjoj strukturi Savezne skupštine, Organizaciono-politič- . ko vijeće sa Saveznim vijećem odlučivalo o pitanjima zajedničkim za sva vijeća radnih zajednica; kao i to da se predlaže da i u budućoj strukturi Skupštine o takvim pitanjima odlučuju Vijeća naroda i Komunalno vijeće. To je neprihvatljivo, Neprihvatljivo je da o tim pitanjima odlučuju vijeća koja nisu neposredni i direktni predstavnici udruženog rada, a ne ona vijeća, tj. vijeće, koja upravo izra-

3 ) Pravog sučeljavanja nema ako svako ide svojim putem, več ako iduc: svojim putem nalazimo i ono što nam je zajedničko u jedmstvemm naporima.

1554

DR BORIVOJH PUPIC