Godišnjak Kralj. Srba, Hrvata i Slovenaca za 1926 god.

322 GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S.

Uredbe, jednu od 15. a drugu od 24. decembra prema kojima se radenici koji štrajkuju mogu mobilisati i tako kao vojnici nagnati da vrše svoju dužnost skoro bez ikakve nagrade. Ove dve uredba postigle su rezuitat koiem je Dr• žava težila. Posle njihovog stupanja na snagu željeznički štrajkovi su potputo prestali a štrajkovi rudara znatno smanjeni.

Prema postojećim statističkim podatcima u celoj 1923. godini bilo je svega štrajkova 325 u komjima je učestvovalo 13.232 radnika. Ovi su štrajkovi prouzrokovali gubitak od 150.000 radnih dana čiji gubitak u novcu iznosi u dinarima 8,202.692.—.

Svi su se gotovo ovi štrajkovi pojavljivali kao posledica radničkih zahteva za povišenje nadnica i u većini slučajeva njihovi su zahtevi zadovoljeni.

Sadanji položaj radnika u Kraljevini S. H. S.

Ako bi se današnji položaj jugoslovenskog radništfva cenio isključivo po stanju domaćeg zakonodavstva, nesumnjivo je, da bi se on mogao okarakterisati pre kao povoljan nego kao nepovoljan. Medjutim to je samo {edan uslov od kojih zavisi stvarni položaj radništva u jednoj zemlji. Jedan isti tako važan uslov za njihov stvarni položaj sačinjavaju nesumnjivo pre svega visina njihovih nadnica kao i njihova stvarna kupovna vrednost sa jedne, kao i stalnost njihove zarade sa druge strane. Prema izveštajima, koje nam u prvome pogledu pružaju godišnji izveštaji Inspekcija Rada, nesumnjivo je, da se posleratne nadnice ni približno nicu kretale srazmerno skakanju cena životnih potreba, a naročito životnih namirnica usled čega izgleda da je u toku poslednjih nekoliko godina, uz vrlo neznatne izuzetke, nastupilo znatno smanjenje „Stanđard of life-a“ radničke klase u Kraljievini S. H.S. To stanje poglavito je 'trajalo do sredine 1923. god. t. i. do perioda dokie je dinar bio u stalnom padu a cene u stalnom skoku, kada je nastupila jedna dosta znatna stabilizacija, pa i delimično padanie cena raznim proizvodima, usled popravke dinara. Ali ta promena nije poboljšala mnogo opšti položaj radnika, i ako je u nekoliko zadržala dalje opšte pogoršavanje „standard of life-a'“ radničke kiase, kao što je dotle na celoj liniji bio slučaj. Osobito je usled toga bio težak položaj nekvalifikovanih radnika, koji su usled toga bili upućenina lišavanje najpotrebnijih potreba.

Pre rata radničke nadnice kretale su se od 2 do 8 dinara dnevno, medjutim one se danas kreću od 50 do 150 dinara. Današnje cene životnim namirnicima inače 18 puta više nego cene 1913. god. dok je kupovna moć dinara 11 puta manja nego li njihova pre rata.

To stanje radne klase bilo je u toliko teže, jer je jedan znatan njegov broj sačinjavao sezonske radnike, koji su usled toga, za vreme mrtve sezone, bili upućeni na krajnu oskudicu i ispaštanje.

Ali celokupno to stanje bilo bi ipak koliko toliko podnošljivo, kada bi barem svima radnicima, za vreme trajanja sezone njihovog rada, bilo osigurano potpuno zaposlenje. To medjutim od okončania rata pa sve do danas nije nikako bio slučaj. U prvo vreme usled opšte poremećenosti privrednih odnosa u zemlji, a za tim usled nedostatka potrebnog novca za razvijanje svih započetih poslova u zemlji, jedan dosta znatan broj radnika nije mogao naći zaposlenje u zemlji, usled čega su bili izloženi najvećim ispaštanjima, koja su, što je najgore, trajala vrio dugo. Počev od druge polovine 1923. god. a natočito od početka 1924. god. počela se je u Kraljevini S. H. S. osećati sve jača novčana kriza, koja je sve više gušila privredni život, i time indirektno stva