Godišnjak Kralj. Srba, Hrvata i Slovenaca za 1926 god.

GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S. 365

činovnika, ruskog đaka, da je dalje obučava u „ruskom egzerciru“. Розтаtrajući napredak u ovakvome načinu rada, Knezu se ovo toliko svidelo, da je 1830. godine naredio, da se zavede opšta rekrutacija i tom prilikom zavede još i odelenje konjice.

U to vreme, mladići koji su se imali izobraziti za oficirske položaje, slati su u Rusiju, pošto u tađanjoi kneževini Srbiji, u to vreme, nije nikakvih vojnih škola postojalo.

Ovakvo je stanie srpske kadrovske (stajaće) vojske bilo sve do 1835. godine, kada ie njeno ustavno uređenje stupilo na snagu. Tadanjim uređenjem bilo je tek predviđeno ustrojstvo Državnog Saveta i Dršavne Centralnc Uprave i tako je 14. februara 1835. godine utvrđen isastav Državnog Saveta, koji jebiopodeljenna: zakonodavnu i izvršnu vlast.

Izvršno Odelenje Vlasti ovako uređenog Državnog Saveta imalo je pet odelenja, od kojih je peto ođelenje bilo „Za vojna dela' dakle prvo Ministarstvo Vojno, koje jie tada prvi put dobilo svog Ministra — “P op ečitelja“. Ostala četiri odelenja prestavliala su takođe Ministarstva, i dobila svoje „Popečitelie -Ministre.

Ministar Vojni je sve svoje zakonodavne predloge podnosio Državnom Savetu, a Savet, shodno svom uređenju», Knezu na odobrenje.

Kako Porta i Rusija, ne odobriše Ustav i prvo uređenje kadrovske (stajaće) vojske od 1835. gođine, to se ovo „de fakto“ nije ostvarilo, već poslovi Ministarstva Vojnog pređoše, na „Vojno-PoliciskeKancelariju“, iz koje se docnije razvio „Glavni Vojni Štab“, za tim „Glavnu Vojna Uprava“, i najzad „Vojno Ministarstvo“.

1836. godine, izvršena je prva vojnoteritorijalna podela na sledeća vojne komande: 1) Podrinsko-Savsku, 2) Moravsko-Podrinsku, 3) Dunavsko, Timočku i 4) Sredotočnu. Na čelu svake komande bio je po jedan komandant koji je pored toga bio još i čuvar reda i javne bezbednosti nad celom svojom teritorijom, dakle, bio je vojno-politička vlast.

29. maja 1837. gođine, ukazom uređuje Knez oficirsk. činove, gde se izrikom veli: „Sav naš narod je na vojnoj sistemi osnovan, pa rešavamo, da i vojni i državni činovnici budu od sada i u napred, jedni i opšti vojni činovi“. '

Činova je bilo devet, e potporučnika, pa do diviziskog đenerala. Kako je diviziski đeneral bio n4jviši čin, njega su imala samo dva brata kneževa.

Za vojnike, rok službe je bio četiri godine.

Ova organizacija srpske vojske od 1838. i 1839. godine, razlikovala se od one predviđene Ustavom 1835. godine, jer je ta vojska bila škola za vojničko obrazovanje naroda, đok je ova delom vršila ulogu žanđarmerije, a delom čuvala granicu, time u stvari, kada se strogo uzme, stajaća (kadrovska vojska) nije za prvi cilj ni postojala. Sa kakvom je namerom ovakvo uređenje vojske bilo ostvareno, jasno je po političkim događajima od 1. juna 1839. god., kada je knez Miloš dao ostavku na presto i otišao iz zemlje, predavši vladu svome sinu Milanu Obrenoviću II.

Tek 1850. godine, učinjen je u pogledu organizacije vojske jedan znatan napredak. Te godine, 6. septembra, uređena je prva vojnička škola, zvana tada „Artileriska Škola“, sadanja „Vojna Akademija“.