Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Eliezer Levi: Bolesnica.

SLIKA IZ SEFARDSKOGA ŽIVOTA. (Nastavak), II

Starac skine stare, poderane Rkaljače, pred wratima: i udie u sobu bolesnice, Sobu je slabo osvjetljavala petrolejska svjetilika, što je visila o stropu. Obilan, i loš i dobar, namještaj ostavljaše vrlo. malo slobodna prostora u sobi, Na jednom divanu !ežala je bolesnica, Bila je još mlada, Njeno veoma blijedo lice zadržalo je pravilne crte iz djevojačkoiga doba. Jedna joj je ruka virila ispod pokrivača i nemoćno. wiksila niz divan, Ona je bila udata, te nije stanovala kod oca. Ali kako je nje stan siromašan i daleko na periferiji grada, to ju je radi troškova za liječnike, a i radi bolje njege, otac dao. prenijeti k sebi. Muž joj je bic dobričma i dao bi život za nju, kako je često! govorio, ali je bio siromašan — služio je kao trgovački pomoćnik u jednoj trgp:olv1ni. Volio) je gomalo zavir:vati u čašicu, ali to nije nimalo, smetalo njihovoj medjusobnoj ljubavi,

Mošo pridje stolu i stavi na mj bočicu, malen zamct, pa opet veću boč:cu, vadeći jedno za drugim velikom opreznošću i strabopoštavanjem iz džepa,

— No, Rahel, kupil. smo lijelove — okrene se on prema. bolesnici, koja je dosada ležala u poludrijemu, što je svojstveno bolesnicima, ia zoji u! njemu piglusvijesno osjećaju, šta se zbiva ok:o njih, Bolesnic5 ništa ne odgdoviori, neso frene obrvama, i malo, jedva, primjetljive kimne glavom.

U taj čas udje u sobu žena Mošina, Onako suha i niska činila se još starijom od muža. Za njom poleti u sobu jedno troje djece,

— Skini kagut, Mošo — rekne žena Moši — zar ne vidiš da s njega curi voda na ćilm.? IDedi brzo, da se osuši u kuhinji, —

— Ne viči, ženo, — nam'gne joj starac na :bolesnicu a vi, djeco, vidi ih, brzo, brzo napolje! Sesira je bolesna, nemojte joj smetati — i izgura ih napolje. —_Č__Sigurmo, je covo 'bilo vrlo skupo? —/w rekme tiho Ester, žena Mošina, pokazujući na lijekove i već dohvati jednu bo-. čicu, okrene je i prinese je prema svijetu, Onda razdere zamotalk, zaviri u mj, stavi da natrag, pa mopipa omu drucu bočicu i — ode, ne čekajući odgovora,

Bolesnica uzdahme, otvori oči i pogleda oca. Mošo ioj pridje bliže i sjedne na mimnder, Ta što bi Joj govorio? Zna om, ·da joj je teško, al; — samo. strpljivosti i uzdanja u. Boga, Te misli starčeve odrazivale se i očitovale u onom karalkterističnora klimanju cijeloga 8ornješa tijela i glave,

— Ne, hoćeš li da pop':ješ lijek? — uslane starac maglo, sjetivši se SOL ALO nalosda, da se taj li;ek u. većoj bočici pije u jutro, u podne i na večer,

OČI