Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

SJ LL

SUSA.

P. H. Chajes: Naša arhimedova točka.

Već se godinama trudim, da nadjem formulu za OMWo, LO naš narod traži u Palestini. Mislim, da sam ie našao: tražimo svoju »arhimedovu točku«.

Svaki narod osim židovskoga ima svoiu arhimedovu točku. Svaki jie narod u sebi usredotočem, pozuajie sebs, znade kako će iz sebe, sa svoje točke utiecati na svijet, po SVOJjIm silama, slabo ili snažno. Pek mi ne. Već dvije tisuće godina ic umijemo to. Jer svaka maša gmupa — a mi smo raštrkani DO čitavome sviietu — živi većim dijelom životom onoga naroda i one zemlie, edie živi. Uzet ću konkretan primjer. Niemački ie narod staiao u doba svog dietinjstva vilo pod uplivom rimske kulture. Kad ie pak nmjiemački narod upoznao svoju samostalnost i svoju osebujnost, oduzeo jie cd rimske kulture O00O, STO ie pogodovalo niegovim osebinama, a otresao se sVega, Što niie odgovaralo niegovom biću, Niemački narod može Shakespearea pretvoriti u svog vlastitog pjesnika. Mi to ne Il1OŽemIO. Židovi, koji žive u Njemačkoj, većim su diielom pod uplivom niemačke kulture i ne mogu zauzeti odredienu distancu prema toi kulturi, jer žive sred nie. Isto to vriiedi za englesku, francusku, talijansku kulturu. Ne možemo spoznati, koji se dio našeca bića priklania niemačkoi, francuskoj ili talijanskoj kulturi, a koji je opet odbiia od sebe. Tiui moć, tu sposobnost nazivliem arhimedovom točkom. Mogućnost da nadiemo tu točku, sa koje ćemo moći razvijati našu kulturu prema zakonima našegca geniia, naći ćemo samo u Palestini. | mi smo is našli. Odanle želimo dati čovječanstvu nešto veliko, odanle ca Želimo DOkrenuti. Niie to precieniivanje. Već smo mi to iednom učinili. A ono što smo: sada u diiaspori darovali kulturi svih naroda, to nam daie pravo da kažemo, da ćemo doista pokazati liudskoi kulturi nove puteve, kad steknemo tu točku.

Imamo pravo da to kažemo: ne samo pokazujući na DTOšlost. na doba, kad smo dali čoviečanstvu kniicu, koja ie vršila na ni naiveći upliv, nego promotrivši i ono, Sto nam je Wuspiclo postići u kratko vriieme našeca dielovania s naše arhiumedove točke. Stvorili smo dielo, čilu daleskosežnost ioš ime ImOŽCiImO Đrosuditi, oživieli smo hebreiski iezik, bez vaniskoma utiecaia, tek iz našec unutarniez osviedočen;ja. Vec dvije tistiće godina ne govori narod ovim jezikom, i Palestina bi se mogla izgraditi, a da se i nije doprin:iela ta ogromna Žrtva, da smo nanovo naučili tai iezik. I samo iz uvierenja. da ne ćemo naći put našem czeniiu, ako ne govorimo iezikom, kojin Sl govorili stvaratelii naše kulture i ier poimnmno, da is iezil nal plemenitiii instrumenat duha, odabrali smo put k hebreiskom — gotovo i profiv vaniskih interesa. Koliko bi lakše bilo Žido-

27