Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

__ Ia

turans, ZoVe Se: natura naturata”) — priroda stvoremica. Kakc 18 bo posliednii uzrok svemu, to u ovom iilozoiskom sustavu Ičla slobode volie, već svaki čin sliiedi iz stanovite nužiosti, DO kolo) postupamo. Mozak mas puti ı magomni ČiMiti ONO. što spozmaie za dobro, a ako činimo prolivu svojecća uvierenia, onda Volia DOZOtovo mije slobodna, ier tada dolazi od vaniskih, liudskih uzroka. Apsolutna ie dakle sloboda volie tek metaflizička pretpostavka. Spinozin je sustav determinističam., Ako se točno istražuie i logički misli, tad ie doterminizam mnogo pristupačniji poimanju našeca mozcza od indeterminizma (sloboda volie). Ili Čimimo Ono, što naš mozak spoznaie kao dobro: ili smo prisilieni činiti drugzo, protiv našeca uvieremia, ZDOS vaniskih povoda. i)rugi ie slučai Već a priori determinističan, jer su na našu odluku meposredno uticali vaniski povodi. Ako činimo (hoćemo činiti) ono i omako, kako naš mozak Gizmimo ov:lic naindividualnije) za dobro spoznaje, tad ne postupamio nikako drukčiie. ego DO ctiči Onoga VIĆinena. u koiemu Živimo. a miu smo upili odgojom, ili po nmuždi SDOznaie mozga. Na pr. ako Giordane Bruno iasno i neustrašivo iskazuie svoja panteistička uvierenia sasvijem protiv duha vremena i umire stoga na lomači, učinio ie OT! to nužno po spoznaj mozga. a pored toza ie bio vrlo vatrena temperamenta. Iz svega toga slijedi nužda takvoga njecova Dostupanin A da svaki čini ono, što sam spoznaje kao dobro. sliiedi iz nagona za sanmoodržaniem. što je u svakoga od nas.

Problem nesavršenstva u prirodi riešava Spinoza tako, da ie sve dobro i zlo. savršeniie i manie savršeno, liiepo i ružno, takvo tek po odnosu spram nas, i. i spram naše spoznaic. Pročitavši Spinozinn definicilu boga, na prvi bi nam se mah činilo, da nam iz niecove deliniciie slijedi iasna predodžba, kao iz detimiciie trokuta niezova predodžba. Ali mi iz detiniciie boga miožemo imati tek iasnu ideju, a ne predodžbu, Ne možemo dakle da boga iasno predočimo, već ga tek iasno polmimo. spoznaiemo. Boga spoznaiemo razumsko-osiećainom spoznaiom. Uopće imade ıiri vrste SDOznaic: 1, iskustvema spoznaia, 2. razumsko-osiećaina i 3. nužnorazumska spoznaja. Prva spoznaia rezultira iz definicije stvaTi i kontrole naših sietila. druca iz iasne spoznaie razuma i našega osjećania, a treća ie mefalizička pretpostavka (apsolutna sloboda volie, točka bez dimenzije, ravnina bez volumena i t. d.). Drugom dakle vrstom spoznale poimamo boga. Ono, što ini od nieza sSDOznaiemo, je atribut. što ih u niega, najsavršeniie stvari, ima Neizmierno. a jasnu bismo predodžbu o bogu imali, kad bismo spoznali sve atribute. ;

Obzirom na put, kojim se dolazi do mconizma, ;asmo. ie, da ije lakše doći do neca sa stanovišta monoteizma negoli sa stanovišta politeizma 1 iedan i drugi is dualizam ali ie među nima bitna raz-

*) akcidenca, modns.

317