Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

— Ma šta mu, ono, toliko ispituieš, Jania. Zar ne vidiš: ta to su glumci! Navući će kožu i praviti komediiu. Bit će predstave i jianjaca i koza... he-he-he. Pa onomadne su dolazili glumci i pravili predstavu, šalili se — uh, kako smo se smiijali. Da mi ie samo ioš iednom to Vidieti.

Baba se okrenula prema nama i ŽIVO. Se interesirala, kakva Gec biti predstava, gdie, kada će da bude, hoće li biti skupo i t. d.

Postade nam nepriiatno i vruće. Zamislili smo u Dbrzimi kemp kao cirkus u ianjećim kožama. Nagrnusmo ma vrata i iedva DrOmucasmo tihim glasom:

— Ah, to ne će biti tako... samo Ovako... znate malo... za nas same... i hvala, ne treba nam koža...

Došli smo kući dosta neraspoloženi. Konačari nas misu maizanosniie primili. Milan se liutio i Vikao, da će čitava odgovornost zbog mediscipline pasti na nas. Vidiet ćemo, što znači prirediti kemp bez ianieće kože...

KONAČAR NE POZNAJE STRAHA.

U voisci se naihrabriii vojnici šaliu u predstražu, ma vijećima, saborima i kurzevima voda naismioniji govornici uzimaju DTrVi riječ, a kod priredbe logora šaliu se naismieliii kempaši u konačare. To ie barem svakomu normalnom čovieku iasno. No kako u nas ima liudi, koji pronose vijesti. da ie hrabrost bila naimania odlika konačara, to neka konačarski dnevnik dokaže, da ovi zlobnici nemaiu pravo. Ne će biti govora O velikim podvizima konačara, da nam ne bi prigovorili neskromnost, nego Ću izmijeti sitniie, ali to značainiie događaie.

Svaki kempaš znade, da noćne straže, a osobito Oome »srednie« između ponoći i četvrtoga sata misu baš ugodne, DOgOtOVO onda, kad u spremištu nema ni iabuka ni čokolade ni ruma ni konjaka i ičeca drugoga, čime bi se iadna straža kako tako mogla da okriiepi za vrileme napornoga stražarenia. U naše ie vriieme takvih stvari bilo veoma rijetko u magazinu. U tim prilikama niie bila malenkost čuvati stražu, ali su konačari ipak očuvali prisebnost duha i svoiu poznatu Srčamost...

Crna noć. Ura pokazuie iedan sat iza ponoći. Zvilezdama ni iraca. Vatra jedva tinia. Slapovi taianstvemo šume.

Jeza bi podišla i Kralievića Marka, ali naši konačari Cezar i Sami smiono straže. No kako ie u svakoga prvi san naislađi i naimoćniii. znade ga često probuđena i obučena opet savladati. ! naš Cezar bio ie uz toplu vatru malo zapao u driiemež. Dok ic on snniao nailiepše snove, podiže se Sami i ode Det koraka od vatre, da se napiie iz kotla vode. Napio se i vratio natrag, ali što-to bi! Naš se Cezar probudio. skočio sa zemliice na noge lagane i DOVikao, što mu ie dalo grlo u onom napetom času: »S-{-t-t-0-0-0-1-1!«

407