Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ANOAK.

REVIJA ŽIDOVSKE OMLADINE JUGOSLAVIJE

GOD. !Ji jer DECEMBAR_JANUAR 1920/50 BROJ 3—4

PAVAO WERTHEIM: SASTANKU OMLADINE

Po čemu ie omladina iaka, po čemu ie niezino stvaranie DpoZitiVHIO? Ona ie iaka po apsolutnosti svoga vjerovania, niezino ie stvaranie DOZItIVIIO po Žrtvi one naicrveniie krvi šio ie iz svoga bića žrtvule za Život rada, stva– rania, obnove. Ja mislim da sav rad naš mora da izvire iz ovoga tkania mladosne iedrine i bezuslovne viere. Naša aktivnost na područiu realnog svakidašnieg: rada, naša spoznaia o trainome sviietlu ideala, naše drugarsko briganie i svaka lična težnia usponu može iedino onda da se ostvari u duhu i u materiji, ako budemo mladi danas i svagda: duboki u vieri i patnii, nepredobivi u kršenju iživjelili i sumrtvih vrednofa. nesavladivi u stvaraniu novoga svijeta. Svagda mladi i iaki. Kao mlado sunce... Kao giganti... e

Uspomena. Jednoć ie odlazio priiateli iz našega kruga. Jednim časomi irebalo ie prekinuti mnogogodišnii čar života u zajednici. Siećam se: kad sam znao da se odlaskom prijatelia rastaiem sa svim onim čežniama nedoraslosti, sa svim onim pjesmamia, šalama, šetniama, sastancima, sa iednim diielom SVO ZSC rođenog Života, bilo se nešto bolno u meni pokrenulo. — U nama se ne radaiu bolovi uzaludno. Samo zbog onog što nam ie milo i sveto, Što ic maše rođeno. Svaki nas mogao ie spoznati: ova nostalgiia za zadrugarstvomi, Ova čežnia — ako je prava i istinita — ponovo nas privlači novom krugu, novoj zaiednici, novom stvaraniu. To ie naša mladost. Naše čežnie — bolova i radosti — neće ostati isprazne ili se rasplinuti bestragom ... nego će stvoriti zajednicu snažnih stvaralaca. Mi ćemo biti uvijek mladi doklegod budemo čeznuli, vierovali, stvarali.

Čega nam naiviše treba? Diskusiia o programu, o ideologiji??? Ne; jer te naše diskusiie danas nisu više plodne; mi danas imamo fundirani program rada i od prije fiksiranu ideologiju. Od vremena na vrijeme mijenjamo po koju sSitnicu, ali to niie mnogo. Zato niie dobro da se troši suviše energiia kod tako neznatno posla: ako se za mikroskopsku niiansu miienia smier ideologije, ako se malko preformira program rada. Nama treba jiedna revoluciia naše mladosti. To ie ono čega nam naiviše treba. A to se ne da umietno ucilepiti silom i upiraniem. Za ovo treba dati prilike mladom čovieku da se sam obnovi iz SVOIC duše. Ja mislim da su sastanci omladine onai izvor koii može podati novo stru-