Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Cionistički pregled FORMULE BEZ KRAJA

U nas je Židova neobično jako razvijena dispozicija za stvaranje programatskih i teoietskih formula. Nekoć, u klasično doba židovstva, bio nam je to ponos. Onda smo živjeli u svojoj vlastitoj zemlji, a naši su proroci nasuprot mnogolikosti ı nesavršenstvu nežidovske okoline propovijedali idealnu budućnost s etski ı socijalno savršenim čovječanstvom. Što se više suzivala osnovica našega samostalnog narodnog života ı što Je postajala nerealnija. to se Jače u nama razvijao nagon da stvaramo teoretske programe. Židoyi su stvoTil: programe moderne prosvijetljenosti (Spinoza), liberalizma, nacionalizma i internacionalizma, pacifizma, a u prvome redu socijalizma (i ortodoksnoga, i revizionističkoga).

I u cionizmu se očitovala ta dispozicija. U cionizmu se za ideju samo jednom bila borba, u konfliktu oko Ugande: većinom se borilo za formule. Smišljale su se najoštroumnije dedukcije za tvrdnje ı pobijanja najrezličitijih mišljenja o pojmovima: Židovska država (Judenstaat), »politički« i »praktički« rad, maksimalizam i minimalizam.

čarter,

I danas ima novih definicija, i danas se o njih bije borba: narodna domaja, binacionalna država, stvaranje većine, rješenje židovske nevolje, duhovno središte, revizionizam i Brit šalom.

Srećom se razvijalo djelo izgradnje u Palestini neovisno o svima ovim definicijama; ono se razvijalo po svojim vlastitim zakonima težnje za punim i stvaralačkim životom bez obzira na anemične teorije. U radnom miljeu Palestine sve su te teoretske borbe, iako se biju svetom revnošću, sporedne i nevažne. Bezuslovno je potrebno u interesu svrsishodnog aktiviranja cionističkih snaga da se jednoć suprotstave teoremi palestinskoj stvarnosti. Moramo već jednom shvatiti da nije bitno, mogu li se izvjesni sistemi u teoriji pokazati kao logički nepobitni, nego da je bitna spoznaja da svima našim općenitim pojmovi-

ma u toj stvari imadu da upravljaju činjenice životnih potreba naše zajednice u Palestini.

Ako hoćemo da raspravimo opravdanost pojedinih antagonističkih nazora o najboljim putovima izgradnje židovske Palestine, mora nam prije svega biti jasno da je krivo nazivati pristalice izvjesnih mazora »dobrim cionistima«, a druge »izdajicama«. Svi su oni dobri cionisti. Ili tačnije rečemo: Jedino je mjerilo cionizma veličina žrtve koju const brinos za Palestmu i u Palestini.

Bit je reviztonizma maksimalni zahtjev. Sve rečenice njegove ideologije počinju ovako: mora da bude. neka bude. Palestina mora da postane isključiva Židovska država: što biže mora da se stvori židovska većina: mandatska vlada mora aktivno pomagati židovsku kolonizaciju; naše zemljišnc potrebe neka ne osigura židovsko kupovanje zemljišta nego vladine mjere. Židovska poljoprivreda i židovska industrija moraju da se unaprede povoljnim poreznim ı carliaskim sistemom. Mora da bude, neka bude. A kako je s »može li da bude?« Sistem je revizionizma zaokružen, logičan, konzekventan. Ali njegova je politika savršeno iluzorna. Na njegov zahtjev nije uzmaknuo nijedan od 650.000 Arapa iz Palestine, taj zahtjev nasuprot ubrzava njihovu nacionalnu konsolidaciju ı jača njihov otpor. On ne jača — veličinom postavljenoga cilja — obnovnu volju svega židovstva, već je nairealnošću. suprot slabi svojom očevidnom

Revizionistička je teorija -{revizionističke prakse nema) opasna, jer se ne brine za činjenice koje je pobijaju. Možda je njena najveća opasnost u tome, što gaji nacionalističku i Ššovinističku frazu. Ako se revizionizam u svOjoj političkoj teoriji rado poziva na Herzla (što je lako, jer niko ne može znati kakav bi stav zauzeo HerzI prema današnjim problemima!), u ovom pogledu ne smije to nikako da čini. Herzl je u svom »Altneuland«-u propovijedao ctski nacionalizam koji je u najoštrijoj protivnosti revizionističkom Ššovinizmu. Lako je ı jeftino zavoditi mase neprestanim isticanjem »nacionalnosti«. Revizionizam

je tako u neku ruku monopolizirao za se na-

03