Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ratnih priča koje čovjeka potpuno fasciniraju. "Tri su to sveska »Pod crvenim nebesima«, »Luk Jakovljev« i »U ime .Isusa Nazarenca«.

Remarqueova knjiga: »Na zapadu ništa aovo« dovoljno je ı u nas poznata. U njoj pisac ne brani i ne optužuje rat, već govori otvoreno, neposredno, spontano. Ono što je u ovom djelu doživljeno i viđeno zaista je strašno, jer i osim strahota smrtonosnih šrapncela imade u ratu bezbroj momenata koji čovjeka mrcvare tjelesno i duševno. Rekoše, Remarqueovo je djelo spomenik milijunima neznasvjetskome ratu, i ostavili kosti na bojištima ı slučajno ostali na životu ali

nih vojaka — aktera u onima koji su onima koji su smrvljeni i dotučeni.

Ratne su priče Hameirija veličajan spomenik neznanom jevrejshom jumahu, ili upravo jevrejskome ratnom junaštvu i raino'n martiriju. Što je rat? Teško ga je definirati, jer je to skup mnogih pojava. Svaka je riječ preslaba da označi i obuhvati rat. Hameurju je rat majveće ludilo (hašigaon hagadol). Rijetki su oni koje ovo ludilo nije obuzelo, a možda su jednako rijetki oni koji nisu ıl 17ravno ni neizravno stradali od syJetskoga rata ı njegovih posljedica.

Rat je nesreća za sve. Po pravilu, trebala bi nesreća da ljude zbliži i oplemeni. Samo što i to pravilo ima svoj izuzetak — # Od705M Prema Jevrejima. U rovovima i u dalekoj pozadini, uvijek Jevrejin plaća račune za druge, i na svojim leđima izravnava njihove griješke. Bijedni vojnik, na granici između ljudskog ı životinjskog osjećaja, iskaljuje na jevrejskome drugu bol, gnjev ı nemoćni 91ijes zbog sistema koji ga je doveo u rov. Ako zapovjednik jednog odjela vojske učini kriv potez, opet je Jevrejin skrivio poraz. Koliko se puta u ratu ponavlja ona priča o maćehi ı pastorki! Maćeha je slala pastorku po vodu. Kad bi se brzo vratila, dobila bi batina, ier dere papuče: kad bi išla sporo, dobila bi batima, jer je lijena. Svaki poraz su prouzrokovali jevrejski vojnici, Jer su nevjerni XDijuni, nepouzdane kukavice. Treba li zauzeti meki položaj koji je po svim izgledima neosvojiv — određuju se za napad sami Jevre]ji, jer su se pokazali kao junaci. Ima međunaro.nih zakona po kojima se mora postupati čovječno sa zarobljenicima. To, dakako, važi u teoriji. Pa ako je taj neprijatelj još i Je-

vrejin, onda se čovječnost zaboravlja, ı zarobljenik ima čak da plati grijehe za — trazapinjanje Isusovo... Ni pučanstvu u pozadini ne cvjetaju ruže u ratno doba, ali ko će da nabroji sve patnje Jevrejskog stanovništva! Mjesto u kojemu stanuju Jevrcji ne dobiva hrane, ili je na »crnoj listi« da vrši špijunažu pa ga treba evakuisati, ili ga spale »radi bolesti«... ili... ko može nabrojiti dosjetljivosti tolikih okrutnih, nečovječnih zapovjednika! Sve smo to znali i prije. Čitali smo o tome mnogo dokumenata. Ali živa plastika onoga što Flamciri priča toliko nam se wsijcče u pamet ı dušu, da se nc možemo ot teškom ı jakom dojmu. Sam je autor to dgŽivio kao austro-ugarski oficir i ispričao pod neposrednim dojmom proživjelog. Ove su priče izišle prvi put, osakaćene cenzurom, u madžarskom prevodu za vrijeme rata. Pravi snažan oblik dobile su istom u originalnom, ncskraćenom izdanju. Nekoje su scene u nječgovim pričama toliko jednostavne ı dramatski jake, da su nezaboravne. I kad čovjek pomisli da ističe koju od ovih scena, tada uviđa da Je to nemoguće.

Zaista, pročitati ratne priče Hameirija može samo čovjek sa željeznim nervima. Onaj ko je naučio da trenira Svoje živce mora pročitati ovu zbirku.

Sarajevo Jakov Maestro

ŽIDOVSKA LEGIJA

Wladimir Jabotinsky: Die iidische Legion im Welitkriez (»Jidischer Verlag«, Berlin)

Svakako vrlo zanimljiva knjiga. I već pre nego što sam jc čitao, bio sam duboko uveren da je Židovska legija u svetskom ratu bila potreba ı da je bila od neprocenjive važnosti za cionističku propagandu. Ta je legija učinila velikih usluga Weizmannu i Sokolovu i svima drugima koji su obilazili kabinete i poslanstva različnih država da se bore za »čartcr«. I pre nego što sam čitao ovu knjigu, bio sam uveren da Žabotinskomu prečesto čine nepravdu; ne moraš biti baš revizionista pa da shvatiš da je politika Žabotinskoga za vreme rata bila jedina ispravna. Od nepredvidivih posledica bilo bi po cionistički pokret, da

69