Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

vrijeme Wilsonove deklaracije, kad je problem zaštite nacionalnih manjina u evropskoj politici postao aktuelnim, nadale su se stranke da je došao čas ostvarenja te ideje. U medenim mjesecima nacionalnog oslobođenja u Ukrajimi, u Poljskoj, a u nešto slabijoj mjeri u Poljskoj ı Čehoslovačkoj, davale su vlade sjajna obećanja. U Litvi i Ukrajini styorena su štoviše posebna ministarstva za židovske poslove. Očekivali su za židovsko pučanstvo autonomne nacionalne zemaljske institucije ı nadali se da će uspjeti predobiti vlade za izgradnju židovskog školstva na njen trošak.

Danas, 10 godina poslije svjetskog rata, konačni je uspjeh skoro jednak nuli. Tek ove godine dale su se poljske vlasti ı parlamenat nagovoriti da ukinu carističku zabranu u provinciji da se Židovima ne smiju prodava* zemljišta. Samo u posljednje je vrijeme vlada dra Maniu u Rumunjskoj bila voljna da dade besarapskim Židovima građanska prava koja dotad nisu mogli postići. Poljski budžet za židovske škole s ukupnom svotom od nekoliko 100.000 zlotija može da posluži kao klasičan primjer. Općinski zakon u Poliskoj jednostavno je religiozan ı kompetencija općine jednako Je ograničena kao u vrijeme Austrije. Školstvo nije stvoreno, osim jednog seminara za vjeroučitelje u vladinim školama. Usto je na snazi numerus clausus, i Židovi moraju na svoj račun da grade škole s poljskim nastavnim jezikom i da šalju svoju djecu u svrhu višeg studija u inozemstvo. Ekonomski bojkot raste sve više, a potiskivanje s vrela privređivanja neumanjeno se nastavlja.

Personalna autonomija židovskog pučanstva nije dakle ostvarena, pa kad bi bila ostvarena, ne bi bila u stanju da ostvari odlučno rješenje bijede židovskih masa.

Idejaautonomijeima veliku vrijednost, ako je slijedi centralna ideja povratka u Cio. Po mom će mišljenju porast jišuva u Erec Jisraelu, ukorijenjena hebrejska kultura ı njen utjecaj na zalut, emigracija preobilnog židovskog pučanstva iz istočnih zemalja Evro pe u Hrec Jisrael i u druge iseljeničke zemlje — sve će to pr ije uDbrzatiostvarenjenacionalne autonomije nezo izolirana borba za nju u galutu. Istu prognozu o nacionalnoj autonomiji Židova u galutu postavio je i Borohov. Dokazao je da nastojanje »Bunda« za. kulturnom autonomijom u različitim zemljama, njegovo nastojanje 74 iZgradnjom i osiguranjem jidišističkih škola uz pomoć vlada iako bi imal uspjeha — neće zaustaviti proces asimilacije, jer ga ne prati historijska perspektiva cionizma. Nacionalizam »Bunda« nacionalizam je činjenice, operaciona baza, ali njega ne nosi ideja vječnosti. Anticionistički Jidišizam » Bunda« samo je prelazna forma asimilaciji. Ispravnost tih naziranja najbolje •e potvrđuje na temelju iskustava u Rusiji i u Americi. Jidišistička stvarnost gubi postepeno utjecaj i na njeno mjesto dolazi ili hebrejskopalestinska_, il. -— potpuna asimilacija. Tertium non datur..

176