Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

nje vrijednost objektivnih opažanja odlićnoga nežidova, a za nežidovski napredni svijet može njegova knjiga da bude pouzdan voedić kroz guštaru toliko: različitih! ı tako protivnih sudova o Palestini ı izgradnji židovske narodne domaje.

U prvom dijelu opisuje Vandervelde bez pjesničkoga patosa ali zato vjerno ı trijezno dojJmove sa svoga puta u Palestini: Uskrs u Jerusalemu, židovske poljoprivredne kolonije u dolini Emek Jezreel, plantaže u Judeji, novi židovski grad Tel Aviv, najvažnije cionističke institucije, naročito Keren kajemet, Keren hajesod ı Vaad leumi, narodno vijeće palestinske židovske zajednice. U drugom dijelu tretira probleme cionizm a na temelju ličnih opažanja u Palestini ali još više na temelju dosta bogatog poznavanja židovske i nežidovske literature u tim pitanjima. U tr ećemu dijelu opisuje njegova Žena sumarno ı površno ali toplo ı duhovito socijalniradu židovskoj Palestini, posebice zdraystvo ı skrb za majku i dijete.

Putni su dojmovi plastična slika židovskoga obnovnoga rada. Pred nama iskrsavaju tipovi nove Palestine, od starinskoga ortodoksa kraj jerusalemske Zidine plača preko modernoga koloniste ı građanina, koji se brmu prije svega za svoj ekonomski interes, do radnika i seljaka koji nastoje da ostvare cionističke ideale živeći u potpunim komunama ili u samostalnim ali ipak zadružnom organizacijom povezanim gospodarstvima. Od starih dijelova palestinskih gradova preko novoga Tel Aviva do komuna u Emeku — kolikoga li šarenila! A ipak je sve to jedno, Jer je vraćanje židovskoga naroda zemlji, grudi ı jeziku.

U drugom dijelu analizira Vandervelde ciljeve cionizma ı crta pojedine struje u ovom velikom pokretu koji hoće da židovskome narodu vratidomaju - zemlju. Dok jedni ı san danas sanjaju o Židovskoj državi koja se ne bi ni u čemu razlikovala od drugih država na sviJetu, dotle primjerice palestinski židovskiradnici traže da se u Palestini, pa ı u Transjordaniji nasele židovsk= mase što su razvitkom kapitalizma u dijaspori izgubile ekonomsku bazu, ali to naseljenje žele da provedu na temelju socijalizma, borbom protiv kapitalističkoga izrabljivanja, forsiranjem židovskoga rada ı sporazumom s arapskim radnim narodom. Z a o v akav cionizam, veli Vandervelde, koji je tisućama »poniženih ı uvrijeđenih« Židova vratio ponos, internacionalni socijalizam ıma– de punusimpatiju.

Pored idealizma i požrtvovnosti židovskoga radnika-pionira najjače sc Vanderveldea dojmio povratak hebrejskome jeziku i rođenoj grudi. »Izgradnja narodne domaje traži svakako i stvaranje narodnoga jezika. Zidovi koji su došli u Palestinu imali su ga nekoć, ali su ga jedva govorili ili su ga čak potpuno zaboravili. Danas imadu opet svoj jezik. To je začudno a ipak posve prirodno.« No zato se palestinsko židovstvo ne mora jezičn9 izolirati. Poput drugih malih naroda i palestinski Židovi govore osim he-

188