Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Većina nije ni pitala na koji način živi u Palestini, može li se ondje čovjek izdržavati ı kako. Doći ı poljubiti prašinu njenu — i umrijeti u njoj: »Dosta nam Je ako zaslužimo da je samo jedanput vidimo.«

Katkad je trebalo mnogo muke da se ti ljudi privedu u stvarni, realni život ı da im se razjasni da nije glavno to što će biti iza njihove smrti, već Što će se zbivati za života njihova. Morao sam im tumačiti da ih Erec zove k stvarnom Životu ı duhovnom radu. No kad smo počeli da govorimo o radu na polju, došli smo do kamena smutnje. Odmah rekoše: »Taj posao sigurno radi drugi?« — ili: »Nema ti čistijeg i lakšeg posla od krojačeva.«

A Ja ıh zovem neka dođu u Erec da postanu tamo radnici, poljodjelci kraj drugih. :

Nade kao ove, što su osvjetljavale tamni svijet Židova za vrijeme čitavog njegova bivanja u galutu, odjednom su poprimile drugi oblik. Dosad Je izgledalo da je Erec Jisrael samo duhovni pojam. Što bijaše pred njima: narod, polja, vinogradi) — sve je bilo već nestalo. Sad imade četiri sveta grada, a u njima i oko njih grobovi, dragi ı sveti; to je Erec Jisrael. A ko će sagraditi Jerušalajim? Svemogući sam u svetosti svojoj: a grad će >» neba biti obasjan sav u krasoti svojoj...

»A sada treba da skineš tu viziju s neba svoje duše, da je odagnaš 1 da se sjetiš ı znaš da u našem Erecu imazemljei da je ljudi obrađuju, zemlja koju možeš opipati, obična zemlja gdje padaju k'iše.« | tu sam najdulje morao da se zadržim, pričajući im šta se radi na poljima, kako se žrtvama ı mukom grade nova naselja ı niče nov Život.

U Judeji i Galilu

Kad sam sišao s broda ı svršio poslove u carinarnici, odmah sam se požurio u Petah Tikyu. Moji su me drugovi htjeli nagovoriti ća ostanem u Jafi, no nisam mogao da svladam svoju čežnju ı htio sam da što prije vidim kako izgleda židovska kolonija. Ona noć, moja prva noć u domaji, trajno će ostati u mome srcu. Duh moje mladosti ı mojih snova slavio je svoju pobjedu: eto me u jevrejskom selu u Erec Jisraelu, a ime mu je Petah Tikva!

Zavijanje šakala u vinogradima, miris maslina, šum morskih valova u daljini, šustanje voćaka u tami, sve me to ispunilo opojnošću. Ushićen sam od sreće. Još je sve čudno ı tuđe: zar doista? ... Sjećam se svih dijelova mog puta: rastanak, vožnja lađom, približavanje obali Ereca — čitavog prelaza odanle amo. Još uvijek razmišljam: Zar doista? Ipak je eto tude Erec Jisrael na svakom koraku: hodam na zemlji otaca, nad glavom je nebo Ereca, i njegova vojska zvijezda — a takvo nebo i zvijezde, takve još ne vidjeh do danas.

Ostao sam u Petah Tikvi da radim.

Ali, više negoli sam radio, — imao sam malariju i gladovao sam. I to froje: rad, groznica i glad bijahu za me nešto novo ı interesantno. Groznica

796