Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ziva senzaciju? Žar Je čitava knjiga površni i pseudoznanstveni pamflet” Zar žurnalizam za efekat jednoga dana? Ne, nikako ne. Ta je knjiga dokumen iovana solidnom znanstvenom analizom. Ima tek nekih formulacija, nekih konkluzija — koje su presmione, čudne, radikalne do nemogućnosti. Otud otpor i senzacionalnost.

Prvi, pripravni dio radi o seksualnoj različitosti, drugi o seksualnim tipovima. Najbanalnije znanje o Weiningeru kaže da Je bio suludi antifeminist i antisemit. Najbolji dokaz ludilu: ubio se prije dvadesetičetvrte, tako. reći bez razloga! Pa možda je Weininger ipak bio više nego samo to! Da vidimo!

Za Weiningera nema apsolutnog muškarca ni apsolutne žene. Simbol bi prvoga bio M. za drugo W. Tim idealnim tipovima približuju se pojedinci u Životu i svagdašnjici manje ili više. Genitalije nisu bitne za bistveno odredenje spolne dispozicije — 1ako to medicinskobiologijski uisttnu jesu — Jer imade muškaračkih žena i ženskih muškaraca. Bitna je tzv. arenoplazma ı teliplazma — muški i ženski sastavni dio plazme po svem tijelu, koje određuju, po svom postotnom odnosu, postotnost M ı MW u individuu. Svaka je stanica u organizmu, čitav je dakle organizam s p o lInookarakterisan. Jasno je da spolnom spoju teži potpuni M ı potpuni W — odakle jedostavno sl:jedi zakon seksualnog afiniteta da će se privlačiti ona žena koja imade manje M i više W s onim muškarcem koji imade više M a manje W ı obrnuuo (npr. žena s #1. W i %. M i muškarac s 91 Mi 1 W itd.). U tom će slučaju potomstvo biti najjedrije, Jer je njegova pozitivnost u upravnom odnosu sa seksualnim afinitetom roditelja. Za homoseksualnost, pederastiju i ostale seksualne anomalije dobiva se odatle interesantno stajalište, no to ostavlja: ovdje po strani.

Do ovog mjesta možemo Weiningera mirno slijediti, jer je ı prije poznate biologijske misli nadopunio, jasnije formulirao i obogatio. Ali sad dolazi obrat! Čim govori o seksualnim tipovima, razlikuje seksualitet žene ı miškarca JM ROSVL) niie bits) als je xia l U at NJU SU Se O ute |} ij nijcl nochetwasdaruber« (108). Tu misao ponavlja u najrazličitijim varijacijama. dokazujući, dabome, da je seksualnost zlo, nešto što. valja da se pobija. Odatle antifeminizam. Weininger stavlja u gibanje čitav aparat »znatn· stvenih« i »utvrđenih« »istina« da dokaže svoje teze, ali mudri nas Goethe još prije poučio: »Alle Beweise sind nur Variationen unserer Meinungen.v

Govori li se o darovitosti, o genijalnosti — Jasno je da neće dopustiti ženi mogućnost genijalnosti. No bez obzira na neispravnost njegova sta J ališta — može mu sama intuicija biti ispravna. Nije ovdje mjesto za

potanje ispitivanje problema žene i genijalnosti, ali, izgleda, da ni najveći pr o-feminizam ne može vindicirati ženi herojsku genijalnost najvećega stila kojom se pokreću tisućljeća. Tomu imade biologijskih, historijskih i sociolo-

gijskih razloga koji se ovdje mogu samo napomenuti, ali ne raspraviti. — Za Weiningera je genijalnost identična s mnogostranošću ı obuhvatnošću duha. Što je pamćenje razvijenije, duh sastavljeniji — darovitost je veća. Komu

215