Iz večnoga izvora : stihovi

naziva M. Kollins, kola sada za nas postaje manje nejasna i zagonefna) intelekt mora ogreznuti, on mora u obrnutom poretku preživeti svoju genezu, ogreznuti u reku života, koji ga je odgajio i preći k poznanju intuitivnom. «lntuicija predstavlja samu bitnost našega duha i. u izvesnom smislu, sam život... Njena svetlost osvetljava naše «ja», našu slobodu, ono mesto, koje mi zauzimamo u celoj Vasioni, naše poreklo, a takodje možda i našu sudbinu»...

«Za filosofa, veli na drugom mestu Bergson, koji teži da intelekt ponova rastvori u intuiciji, iščezavaju i ublažavaju se mnoge teškoće, Nova doktrina «daje nam novu moć da delamo i živimo. S njom mi ne 05e– ćamo sebe više usamljenim izmedju drugih ljudi i čovečanstvo nam se Više ne predstavlja usamljenim usred prirode».

«Sva živa bića drže se jedno za drugo i sva su potčinjena jednom istom napomu. Životinje se oslanjaju na biljni svet, čovek živi pomoću životinjskog sveta, a celokupno čovečanstvo, u vremenu i prostoru, predstavlja jednu ogromnu armiju, koja se kreće uporedo sa svakim od nas, pred nama i iza nas; težinom svojom Ono je moćno da pobedi svaki suprotni napor i mnoge prepreke pa možda i samu smrt...

Ove reči, pune nadahnuća, kao što je i sva filosofija Bergsona, rezultat su njegove bogate intuicije. Ona mu je dala i predstavu o sebi samoj kao o «božanstvenoj simpatiji) prema svemu što postoji. Na osnovu mnogih interesantnih bioloških primera i eksperimenata sa životinjama Bergson shvata instinkt, kao simpatiju i veli: «Intuicija — to jest instinkt, koji ne bi imao praktičkog interesa, koji bi saznavao sama sebe, bio bi sposoban da razmišlja o svom objektu i da ga do beskrajnosti raširi — takav instinkt uveo bi nas u samu srž života.»

• 146 *