Iz večnoga izvora : stihovi

se tamo pogasi,no da tamu rastera, da je pretvori u svetlost. Noovde se i skrivatajna i bitnost Ljubavi-Milosrdja. Kako je hladna i nedostupna samohvalisava čistota 4dobrodetelji, koja s odvratnošću beži od greha! No Ljubav-Milosrdie — to je luča svetlosti i toplote, koja sagreva i «pravedne i nepravedne» — «nepravedne» S našeg čovečanskog gledišta. Luča — koja proniče svuda i koja zbog svojih nežnih vibracija ne usvaja «zemaljsku nečistoću», no je pretvara, kao dobrivo zemlje, u idealni miris ruže, nežnu sladost voća ili životnu energiju klasia!

A da je «duh gordosti» zaista daleko od našeg pesnika, pokazuju i drugi njegovi stihovi, kao na primer:

Primite me grešnog — ja sam brat vaš, Svejedno: gori ili malo bolii... («Molbo»).

Ili u divnoj pesmi «Čoveku»; Smrtnik sam i ja, kao i ti što si Daj, da podnesem i ia tvoje rane, I moja suza s tvojom neka kane!

it: doji. jtd:

Ljubav svagda čuda stvara. Ljubav i milosrdje oslobodjavaju dušu od okova zla, A kad se to čudo izvIŠI, kad spadne prljava odeća, tada čarobna slika zablješti

pred iznenadjenim pogledom:

I zbaciv zemaljske uze,

Ja držim dušu visoko,

A nebo plavo — široko Grli se s mislima mojim, kao mesečina meka Po tihoj pučini morskoj s lahorom iz daleka.

Ljubav — vseljenska moć! U njoj jedinoj nalazi se dragoceni ključ, koji otvara tamnicu duše. Ona ruši

* 152 *