JUS standardizacija
neki aspekti stanja i razvoja tehničke regulative za termoenergetska postrojenja
Ivica Librić, dipl. ing.
uvod
Stanje ı mogućnosti razvoja svake privredne grane u današnjim suvremenim društvima neizbježno ovise, između ostaloga, ı o pravnim okvirima, koji su, s Jedne strane, Izraz normirane društvenogospodarske prakse, dakle, posljedica stanja, ali su, s druge strane, ı odraz načela na kojima se temelji svako nastojanje za razvojem, pa su tako neporecivo ı uzrok promjenama stanja. O ustrojstvu društva ovisi ponajviše da li će ova dijalektička definicija, koja nekako ističe na dosta zanimljiv način jedinstvo suprotnosti normativnog društvenog djelovanja, nalaziti više primjera za potvrdu posljedičnosti ili pak za potvrdu uzročnosti, što ovdje neće biti raspraljano, ali što je dobro imati na umu pri svakom pristupu analizi odnosa pravnog ı drugih elemenata u privredi.
Budući da su danas sva poslovna zbivanja mahom vrlo složena, to su ı sami pravni okviri koji ıh definiraju ı usmjeravaju također složene i višenamjenske tvorevine, među kojima svako pojedino pravno sredstvo ima neku užu ili širu gospodarsku, općetehničku, socijalnu, sigurnosnu ili čak opću društveno-političku narav ı svrhu. Za krugove tehničkih stručnjaka posebno je zanimljiv i značaJan baš tehnički ı sigurnosno-tehnički vid svakog pravnog sustava, dakle posebice instrumenti tehničke ı sigurnosno-tehničke regulative. U ovom slučaju riječ Je prvenstveno o instrumentima regulative za postrojenja koja su posebno važna za termoenergetiku. Termoenergetika je u tehničkom smislu vrlo složena privredna djelatnost, u sigurnosno-tehničkom smislu vrlo opasna, jer primjenjuje velike količine energije u vidu takvih stanja radne tvari koja mogu dovesti do velikih razaranja u neposrednoj ı daljoj okolini postrojenja te do ekoloških promjena ı poremećaja ravnoteže u prirodi, a u općegospodarskom smislu vrlo važna, Jer se praktički cjelokupno toplinsko gospodarstvo neke privrede temelji na korištenju kotlovskih i drugih termoenergetskih postrojenja u nekom od mogućih vidova. Stoga je pisac ovih redaka smat-
rao opravdanim i korisnim iznijeti neke činjenice i podatke o tehničkoj regulativi za termoenergetska postrojenja, koji zasad još nisu poznati široj stručnoj javnosti, u namjeri da njima upozori na Dpotrebu ubrzanih priprema za primjenu nekih novih propisa i standarda, koji će postati obavezni u najskorije vrijeme, a isto tako i da izloži određene stavove, koji bi mogli doprinijeti lakšem koncipiranju smjernica za budući razvoj te djelatnosti.
općenito o poznavanju tehničke regulative
Pitanje tehničke regulative je, na neki način, posebno tehničko pitanje (ili bolje: posebno pitanje tehnike) ı obično se u našoj zemlji ne razmatra na mjestima na kojima se govori o tehničkom stanju ili novostima. Teško je pouzdano objasniti zbog čega Je to tako, da li Je to samo posljedica toga što se u nas razmjerno premalen broj odgovarajućih stručnjaka bavi tom djelatnošću, pa ne mogu nametnuti društvu obavezu razmatranja tog pitanja u dovoljnoj mjeri, ili se tu Javlja još neki važniji uzrok. Vjerojatno je dio uzroka ı u tome što je sama tehnička regulativa nekako »nezgodna« za izlaganje, ili su Je stručnjaci takvom učinili govoreći o njoj pretežno samo s pravnog stajališta, kao o prvenstveno 1 isključivo normativnoj djelatnosti. To pomalo budi čak ı određenu odbojnost u šireg kruga slušatelja ı gotovo bi se moglo reći da se uvriježilo mišljenje da taj posao nije previše pogodan za razvijanje vrhunske kreativnosti. Dio uzroka trebalo bi tražiti i u činjenici da je tehnička regulativa djelatnost koja je podložna djelovanju niza čimbenika, koji nisu uvijek eksplicite dani te potpuno definirani ı jasni, koji se ne daju uvijek ni uočiti, a kamoli razlučiti ı razgraničiti, ı koji, naravno, nisu ni s rezultatima te djelatnosti vezani dovoljno jasnim vezama. Stoga nije ništa čudno što Je dosta uvriježeno mišljenje da je svaki propis koji se donosi, djelo nastalo pretežno neovisno o drugim sličnim djelima i što se svi prethodno važeći propisi najčešće potpuno gube iz vida čim