JUS standardizacija

zakonske mjerne jedinice i njihova primjena u

mašinogradnji i preradi metala

Milorad Knežev, dipl. ing.

Zakonom o mjernim jedinicama i mjerilima, "Službeni list SFRJ" br. 13/76. godine definisane su mjerne jedinice i kontrola mjerila, koje se moraju primenjivati u javnom saobraćaju SFRJ. Ove mjerne jedinice u potpunosti odgovaraju medjunarodnim mjernim jedinicama.

U Zakonu je dato samo sedam osnovnih mjernih jedinica kao i propisi o kontroli mjerila. Kao sastavni deo Zakona u prilogu je dat spisak jednog dela izvedenih mjernih jedinica iz grupe SI i iz grupe van SI decimalne i dopunske mjerne jedinice. Na kraju, dat je spisak nekih mjernih jedinica koje su se smele upotrebijavati do 3l. decembra 1980. godine. tampana literatura o primjeni mjernih jedinica do sada je dala manje viče, vjeran prikaz Zakona o mjernim jedinicama. Ona daje za neku fizičku veličinu izbor više vrsta mjernih jedinica što korisnika dovodi u zabunu šta odabrati za primjenu u praksi.

Pored toga razni autori su dali i različite nazive za decimalne mjerne jedinice ili njihove delove, što još više otežava njihovu primjenu.

Za istu fizičku veličinu u raznim privrednim granama se primjenjuju i različite mjerne jedinice. Na primer u međicini za mjerenje pritiska koristi se kilopaskal, a u mašinogradnji bar.

Da bi se olakšala primjena novih medđjunarodnih (zakonskih) mjernih jedinica u praksi, treba na nivou privrednih grana napraviti unificiran izbor mjernih jedđinica sa navedenim prednostima u primjeni. U daljem tekstu dat je teoretski prikaz vrsta mjernih jedinica kao i njihove primjene u praksi. Na kraju je data tabela sa izborom mjernih jedinica za primjenu u praksi mašinogradnje i preradi metala. i

1. ISTORIJAT MJERNIH JEDINICA

U Francuskoj je 22. juna 1799. usvojen etalon metra i kilograma i istog dana

su pređati državnoj arhivi na čuvanje. Za definiciju metra uzeto je da je on četrđeseto milioniti dio pariskog meridijana, a za kilogram masa vode jednog decimetra kubnog. U to vrijeme razne

zemlje u svijetu su upotrebljavale razne mjerne jedinice.

Prilikom održavanja Prve svjetske izložbe u Londonu 1851. godine, svijet se po prvi put na jednom mjestu suočio sa mnoštvom razne robe iz cijelog svijeta i sa činjenicom da se ista roba mjeri raznim mjernim jedinicama. Ova različitost mjernih jedinica u znatnoj mjeri je otežavala razmjenu robe izmedju pojedinih zemalja.

Inicijativu za uvodjenje jeđinstvenih mernih jedinica u svijetu dale su ruska i francuska Akademija nauka. Medjunarodna komisija naučnika sastala se u Parizu 8. avgusta 1870. godine i prihvatila je francuski arhivski metar i kg za medjunarodne mjerne jedinice. Članovi ove Komisije nisu imali državnih ovlašćenja te su se zbog toga metar i kilogram sporo uvodili u primjenu. Da bi se ove mjerne jedinice počele brže primjenjivati, l. marta 1875. godine sazvana je Diplomatska metarska konferencija, a

20. maja iste godine potpisana je METARSKA KONVENCIJA.

Izmedju ostalog, Metarskom konvencijom je utvrdjeno da će zemlje primjenjivati novo usvojene mjerne jedinice, da će izdržavati novoosnovani Biro za tegove

i mjere u Parizu i da će Biroom upravljati medjunarodni komitet od 18 članova koje delegira Generalna konferencija za tegove i mjere koju sačinjavaju delegati zemalja potpisnica Metarske konvencije. Generalna konferencija donosi rezolucije o definisanju i primjeni mjernih jedđinica, načelne programe rada Biroa za tegove i mjere itd.

Komitet ima pravo da sazove Generalnu konferenciju Jednom u 6 godina.

l1. Generalna konferencija za tegove i mjere usvojila je sedam osnovnih mjernih jedinica i oznaku "SI" za naziv Medjunarodni sistem mjernih jeđinica (Systeme international d! unitćs).

Prema ustavu SPRJ član 281., pravo i dužnost federacije je đa uredjuje sistem mjernih jedinica i da obezbjedjuje kontrolu mjera. Ovu funkciju u ime feđera-

311