Književne novine

kusao. •

OSVRT NA NAŠ DOKUMENTARNI FILM

RVI i najvažniji da

- pokretne slike je mo=sucnost da sačuvamo,ifo na relativno potpun, živ način, događaje života, Taj dok uuaentarni karakter filma ostao jc sve do danas jedna od njegovih najvrednijih osobina. Činjenica je da je film već od samih svojih ibočetaka bio okrenu Žživolu; i njegova organska vezanost uz realno uslovila je i pojavu jedne posebne grape filmske umetnosti: dokumentarnog filma.” Može so reći da nijedna vrsta filmske umelintosti nije toliko bliska osobinama i esteiskini odredbama filmskog medijuma kao što je to dokumenlarni film. Nije, dažxle, ni'Kakva slučajnost što su prvi snimljeni metri filmske irake pretstavljali i prve Tilmske reportaže, isečke iz svakodnevnog života, uhvacne dokumentarno, bez reKonstrukcija i scenskih eclemenata. lako se filmsxa kamera kasnije popela i na scenu, da živoine sadržaje da transponovane u lumet-

ničke oblike jedme izrazito scenske umetnosti: igranog

Tilma, dokumentarni smer kojim je film potpuno sponlano u samom. svom početku krenuo, ne samo da je uspeo da se održi, već je, razvijajući izražajne mogučnmosfi filma. postao nenadoknmadivi prijatelj savremenog čoveka u' njegovoj želji i poirebi da oblike života vidii sazna, bez scenssih retuša, ali sa umetničkom intervencijom otkrivanja, odabiranja i komponovanja. Filmska kamera nam je za OVO pola veka, koliko se bubnjevi filmske trake okreću, otkrila i omogućila da vidimo dalese predele i za nas neobične događaje (stvarnije od makako dobrih iekstova ili mrtvih slikovnica), 2 ponekad nam je pokazala i ovaj naš svakodnevni život na nov i dotle nepoznat način.

TI kao što je pre nekih šezdeset godina istorija Kkinematografije počela nekom vrstom filmskih žŽurnala, dogumentarnih fragmenata života, tako isto su i organ! zovani počeci jugosloven= skog filma vezani uz reporiersko dokumentarnu filmsku aktivnost. Na taj način i naš dokumentarni film naslaje upravo sa nastankom naše kinematografije.

Najpre je bilo važno samo snimiti, pokazatti i sačuvati. Ali vrlo brzo, porastom obima „produkcije, porasle su i želje ljudi koji su radili na dogumentarnom filmu, pa i zahtevi kritike. Problem onoga »kako« postavljao se sve oštrije i nvotlklonjivije. TZ DANAŠNJE perspekilive se već može reći da

se naš dokumentarni film iokom jedne decenije SVOE razvoja ne zadovoljivši

KNJIŽEVNE NOVINE

KAst za književnost, \ umetnost | Kulturu ri

gwređivački odbor: Oto Bihšdlji-Merin, Miloš 1. Bandić, dr. Mihailo Malković, Peđa Milosavljević, Dušan Matić, Tanasije Mladenović, M. Panićč-SuYvep,.- Vicko Raspor, NS. Rajko "Tomović, Risto 'To-

šović, Eli PFinci.

Ođgovorn! aređnik; DUBAN MATIĆ

Direktor TANASIJE: MLADENOVIĆ

Tiust Izdaje novinsko-Izda• | vaćčko pređuzeće „Književ“-

cuska #7, tel. 21-000 tek. račun: 10 — K. B. — 82 Žž — 208

Tist izlaz} avrake drugo nb delje. Pojeđini broj Dim, 30, Gođišnja pretplsta Din. 600, polugođišnja Dim, 300, ma „inostranstvo . GvostPULkO 'Pehničko-wometnička oprema Dzagomir Đimitrilević ·

Alampa „MPotba”, Beograd Dečanska Ši

Frano Vodopivec

ma snimanja u Miiopiji

Aleksandar Sekulović

se, Sa vec svojstvenom mu živošću | radoznalošću, da bude samo puki registrator, suvi dnevnik „stvarnosti u kojoj je nastao — trudio da sadržaje koje je tumačio izrazi „savremenim. jezikom filmske umetnosti. Sada već postoji izvestan broj filmova na zavidnom nivou, svcežih i originalnih, rađenih sa umetničkim nervom i zanatskom sigurnošću. Ustaljeno je mišljenje, uostalom, da je, u celini uzevši, baš na polju dokumentarnog {filma jugoslovenska kinematografija postigla najveće umetničke rezultate,

Dokumentarni film se do ovih rezultata nije probio ni brzo ni lako. U specifičnim uslovima samoukosti, ncdovoljnog: kontakta sa opštim razvojem dosumentarnog filma (zbog neshvatanja bioskopskih preduzeća u našim bioskopima retko se prikazuju i domaći dokumeniarni filmovi, a inostranise skoro uopšte me susreću), a i iz subjektivnih razloga, po-

jj javljivali su se i sadržajno

plitki i banalni filmovi, radeni sa nedopustivim nedostatkom mere i ukusa. Sve šio. je film. me - pretstavlja, međutim, jednu nacionalnu filmsku umetnost, ' a je pojmljivo dase Rarakteristikc

) | našeg: dokumentamog filma ne novine“, Beograd , Pran- M

moraju tražiti na onim metrima filmske trake*na kojima su fenomeni živofta sagledani i izrečeni. umetničkom misli i osećanjem ljudi koji su ih snimili. :'. Produkcija | „dokumentarmih filmova kod nas proizvela je došada preko pet stofina filmova, Jedan deo ovih filmova frajao je onoliko koliso je trajala i njihoTapnne “i fl

ere Na min ie m13%

tobreč kod Splita,

movi ne znače, niti · mogu da znače, ma šta drugo osim brojki u statističkim pre=gledima filmskih ureda. Mada organizacioni problemi dokumentarnog · filma ,,sve do danas u celini nisu, „na pogodan način rešeni, počcli su se javljatti filmovi rađeni određenim stilom i sa jasnom umetničkom koncepcijom. Upoznavanje sa estet-

skim karakteristisama tih filmova omogućuje da se skicira „trenutna Situacija

našeg »dokumemtarnog«. (Potrebno je reći da se pod nazivom »dokumentarni film« u našoj, kao i u drugim'produkcijama, svrstavaju ione filmske vrste koje, strogo uzevši, nemaju potpuno dokumentarni Kkarazter). Mislim da 'je za razumeva– nje razvoja našeg dokumentarnog {ilma od neobične važnosti nešto što bih se usudio da nazovem čak i nacionalnom odlikom: sklonost ka poetskom. Nije bez značaja: činjenica. da. je i moderna jugoslovenska literatura svoje najvrednije Yezultate , mahom mostižla baš u domeni poezije. Po našim časopisima mnogo će sc lakše naći dobra pesma ne-

go dobar prozni 'tekst.. Ra-'

zumljiva je i shvatiljiva onda ta snažna poetska tendencija u dogumentarnom il-

mu. |D)ANAS se VeĆ: sa! dosla

jasnoće i sigurmosti mo= gu da izdvoje određemi žan> rovi domaćeg dokumeniarnog filma. Vrsta feme i način njene obrade najmćcrodavniji su elementi Kkriterijuma ove podele. Sigurno je da je raznolikost izražajnih formi „ušlovljena”,i samom {em"n +avmınlikočcii GOD~

Teoyvrı

šteg razvoja ove grane naše filmske umetnosti.

Kod filmova čiji je cilj e vokacija neke teme iz pro~> šlosti najčešće dominira metaforični monftažni način, U ovim filmovima insistira se na ofkrivanju karakterističnih detalja koji bi mogli da imaju značaj i vrednost simbola. Ta osnovna montažna metoda filmova ove Vrste inspirisana je literaturom, to jest osobinama njenog umetntičxog jezika, Stara je istina da film mnogo duguje literaturi, ne samo u sadržajnom već isto tako i u izražajnom smislu. Umetničke vrednosti tilma najčešće zapravo i niču ma kombino-

vanju čisto filmskih izra= žajnih formi (kompozicija

prizora u prostoru i vremenu, kultiviranje pokreta itd.) sa ipvesnim”~ umetničkim vrednostima zasnovanim na estetskim principima svojstvenim drugim „umetnostima: literaturi, slikarstvu, muzici, „Merilo vrednosti, prema tome, u dokumentarnim filmovima ove vrste nije samo stepen ukusnosti i duhovitosfti njihovih metafora i simbola, već isto tazoi snaga te filmske rekreacije ovih literarnih esteviskih formula. Baš zbog ovoga pojedini pasaži u nekima od ovih filmova deluju kao naslikane literarne poetsko figure, a\ne kao samostalne filmske vrednosti. Ali smo mi u ovoj, po broju filmova dosta obimnoj, vrsti mašeg dokumentarnog filma proizveli i filmove kod kojih, je taj s&&lad između isključivo Tilmskih i literaturom .inspirisanih izražajnih formi do fe mere uspešan da označava afirmaciju ovoga žanra u domaćem dokumentarnom filmu.

Jednu vrstu &ačinjavajui Tilmovi socijalne „fematike. I pored totga što je oblast socijalnog uvek bila zahvalno Vrelo „dokumentarnog Tilma naši dokumentaristi. još uvek joj ne posvećuju onu pažnju koju ona zaslužuje. Sasvim je „prirodno, međutim, da baš u {toj temat, skoj „oblasti dokumentarni film nađe svoj pravi i polpun lik. Kod do sada proizvedenih boljih filmova socijalne tematike vidna je ten dencija ka realističkom. izrazitom fiksiranju socijalnih fenomena i pokušaj ka poniranju u suštinu društvenih pojava, njihovom razotkriva_ nju i samim tim, ukoliko su negativni, umetničkom apelu ka boljem.

Niz fimova inspirisan je društvenim i ekonomskim preobražajem zemlje. Obično se odlikuju živom i, poletnom monfažom, Bitni pro= biem kod Tilmova ove vrste je izbegavanje jednog naročitog, izveštačeno podignu= fog tona, sklonosti ka filmskom fraziranju. Za otklanjanje ovog nedostatka od presudnog je uticaja pravilan odnos prema svojim mogućnosiima. Treba reći da raš dokumentami Tilm Kkada savlađa ove nedostatke u ovoj oblasti ostvaruje zapažena dela.

Rezimirajući ovaj OSvTIU potrebno je reći da je u našem dokumentarnom filmu već formirana određena kulfura stvaranja, dostignut jedan nivo i ostvarena klima, koji su jugoslovenski dokumentarni film izdigli iznad anognimiteta. Naš dokumeniarni film ima šta da kaže i nama o nama samima i svetu o nama, jer govori zrelo i ozbiljno. Kada se zna da je dokumentarni film sebe dobrim delom našao u izvorima avangarde, da je on, u izvesnom smislu, bio izlaz iz protivurečnih femdencija koje su se sudarile u avangarnom pokretu i da je ta vernost ume“{jm.ičkom, a to znači istini i smelosti, postala jedno od bitnih obeležja dobrog dokumentarnog filma, onda možemo da budemo zadovoljnisa rezultatima našeg do-. kumentarnog filma,

Aleksandar Petrović

a:

\ STOJI niz aduta marljivih isfraživača Nhoji podupiru mišljenje da je Čaplin, jedini između svih koji su se ikada latili kamere da bi: izrazili svOJe misli i svoje emucije, stvarao dela koja su dostojna da se nazovu g#enijalnim, Oni Koji bi i u ovom pogledu hteli da budu precizniji, sm idljivom mame rom da vrše {rajne MWlasifikacije, lja za ovaj dosjedinjavanje socijalne note i sentimentalnosti melodrame — nije najgora od svih, Ali, eksperti čija ispitivanja wu početku imaju prizvuk nečeg iznenađujuće ekstremnog, zalažu 5o sve večma za Jednu ivrdnju Wojoj je vreme, izgleda, već stiglo da pruži poipunu saftisfakociju · i

Očigledno, poslao je sve wvihe običaj Čaplinovih poznavalaca, da, se. oslanjaju na MWazivanja kako mije od važnosii ono šio ovaj majromanfičniji heroj filmskog platna govori, već, u suštini, izvanredni i neuporedivi način na koji on io čini, Polucilinder, brkovi, štap i predugačke cipele samo su spoljna oznaka „edne legende Moja se vodila Nada i Šarlo sam; pomalo je msijano, ali w isti čas sasvim #azložno tvrdifi da Je om tim simbolim# izražavao mnajpre seDo samog, Skoro i da ne sumnjamo u iačnost ovalwih navoda; zaključalc da su svi Čaplinovi filmovi do 1950 godine jedna velika auiobiografska ispovest i jedan golemi samoobračun, pokazuje koliko Di wzaludnosfi sadržala nastojanja da so izgled stvari osenči drugačijom svetlošću, Ćitava surovost, jedne tužne egčistencije od ranih londonskih dama prefstavlim „jednu besprekor= mo izvedenu frazu Moja, se, oči-

sva

gledno, sva sastoji iz jednog na

mernog revolta. Ne u tome što je svojim likom izrazio svest i dušu mnogog sitnog čoveka (implikacija odveć iskorišćavanam n domenimm jedne | pravoliniskoe

RT BR: O DA

S E:S NO G

UVODVMA BELESKA

IA PINAVJE 0 CAPLIMU

Napak{erizićaje),.vweć u '{ome slo Je mjib wu samom Sebi sadržao, može 856 majpre istraživati porehlo njegove genijalnosti, N,jezova ličnost dominira nad svim hšlo je u kadrovima mjegovih lilmoyva sadržano; Čak i kada iragikomične figure m frenutku me ma, zlbivanje je neosporno vezamo m mjegovu Jlićnost, ćaplinm, dakle, izražava. sebe, i stoga mu veoma, malo vremena ostaje da ga pokloni drugima.

Smisao jedne fakve wsamlicmosfi, neosporne velike i dosud neprevaziđene, doveo je do „jedmop maročitog oblika bumntovništva, On jo postao i fanfasta i romantična, sanjalica, Nomedija, i tragedija čoveka ma, zemlji i njegovog postojanja wopšle, ali u meizbežno,j jKlasifikhaciji: omantični zanesenjal. Razlog š{o Su lucidni hroničari Šarla, RServantesovog junaka u našem Vre> menu, za zvezdu vodilju njegove sJa,ne veštine proglasili ne smiSao već duh njegove igre, treba da bude objašnjen upravo ovaKkvim tumačenjima.

Ali, čak i ako bi ovakav rezultat, svih ispitivanja mogao bl{i tačan” za sve filmove koje je snimio do 1906 godine, pledirati zna Sličnu sivar Kada smo već dospeli do „Modernih vremena", njegove labudove pesme nemom filmu, bila, bi zabluda bez premeca, Stvari ovđe sfoje upravo u obrnnioj srazmeri sa ranijim izgledom: odavde pa nadalje postalo je od izvanrednog infere5sa šta čaplin ima nameru dua Rhaže. Tim pre što je ovaj poslednji Mohikanmac nemog filma ri godine docnije prvi put progovorio, „Veliki diktator bile su prve veči Uioje smo došli u puuiliku da čujemo od njega, i 10 su zaisla bile reči!

TVARNO, »Moderna vreme-

nma'* pretstavljaju početak izuzetka wu mjegovom stvaranju; docnije „kada su MNroničari ofiNrili novi stil wu njegovim potomjim filmovima, fo jJe prestao bili izuzetak, Jer, nova era počela je upravo sa ovim filmom: šarlo je prestao biti iluzionistfa, izvanredni romantični vagabund surovih gradova ili pustih polja, bez Kućišta, osuđen na meprestano lutanje i na večnu glad za ljubavlju i dobrotom. Nikada ranije mije on tako jasno, tako otvoreno i nedvosmisleno žudeo za domom malog građanina, za radom Koji će mu omogućili ne da učini dobro delo, već da ostvari ličnu srećnu obezbeđu,ući vlastitu egzistenciju,

Ova, paralela, očigledno, tiče se dva izrazita primera; između „Sveflosti velegrada“ i „Modernih vremena« Wrovalija je toliko duboka, da je sasvim jasno da io može bifi posledica, samo dvcju različitih koncepcija. Jedan iremutak od neosporne važnosti me treba, međutim, odbacili. kao

mevažan:-i jedan i drugi 4ilm pripadaju sasvim različitim momenftima “savremene istorije, „Sveflosti velegrada“ još uve su poslednji trenufak lične slobode, lične nezavisnosti i dosloJanstvw koje Je Jedno doba, iako nesavršeno, w wdovolinoj meri {olerisalo., Čovek de bio mw sta> mju da sa voli, da se snmade u njemu ili da, propadne ma, slavmi i fužZni mačim, Ali, kada se mepripremljeni život Jednog bića izrazito individualnog izmenadin počeo kretati u vremenu koje se razlikovalo ·od nekadašnjeg Kao nebo od pakla, moralo „e, Desumnje, doći ili do katastrofe ili meviđenog preobDbražaja, IT, neka dašnji Jadni Karlo doživeo „e svoju mefarmorfozu, polkušavajući da pronađe svoju pravu Tevonaneu wu danima koji su ma stupili, Ponekad popusti i postaje senlimentalan, jer a trenutne prilike i vlastita priroda ma to; ali», ni Jednog trenufka, Dar u prvo vreme, om me ispoljava želju da pobegne, da iščezne iz okoline u Kojoj živi, iz vwremena nm kom je mna= stanjem,

Evo detalja Koji potvrđuju ieza: kada se Šarlo u „Modernim vremenima" u Jednom mahu iz= menuda mađe na ćelu povorke Štrajkača, onda to mije smešna igra slučaja, eg ili poruga, već simobličan prikaz njegovo novc prirode On se opire Desu polieajea, dok je mekada bežao jef on je prestao da bude lutalica, koju svako može gaziti bez

navedu

maročiltih posledica, postao „Je čovek — deo drugih ljudi — 54 osećanjem moći proizašlim iz

snage zajednice,

{[žVESNo je da razlozi MWoji u uslovili sarlovu mefamorfozu imaju veću dubinu no šio lo u prvi tren može izgledati. MKkhonomska lNriza godine 159) pokazala „e, majpre, korene zla; ljudima Je postalo jasno da mi,e dovoljno igraf{i ulogu romamntićmog Duntovnika, već radije biti Svesni fočkić organizovanog mebanizma. Sam Čaplin pofsmelinuo se dobu i svemu razarajućem za duh i telo što ono donosi svetu, ali izvesno je da wu tome mi,je bilo samo Mhumorm, nekadašnjih dana, Možda je om zaisla zamišljao da mašine nose dobar deo NKriviće za sistematsko mništavanje ljudskog duha i ljudske 1izičke snage. To, nujzad, nije od preterane važnosti, jer se ovaj film ne može računafi kao Jasni pledonje, kao delo s izražemom tezom, naročito socijalnom, Ono, pak, što Je od izvanrednog značaja, to Je sluh kojim je genijalni autor osetio „promenu klime wu” MNojoj Je mjegov una= pred osnđeni junak boravio,

ne

Naravno, Čaplin je odviše velik wmetnik da bi odbacivanjem klasičnih okvira, klasične ideje,

lišio scbe mogućnosli malaženja, novog sfila, podjednako izuzetnog Najzad, to može biti samo još 'icdam đobar svedok istini da njegov junak, Šarlo, od samog početka nije bio biće bez fizič, he vezanosti za ovu zemlju i ovaj svet: trebalo je da bude izvršena nesvakidašnja promena, da bi se uočila njegova stalnost.

Ali, doba koje je nastupilo sadržalo je odveć mnogo BSUFOVOsti, odvek bilo ispunjeno. zlo bom i gadostima da bi Jedno, ma,zad, bezazleno biće Rhao šarlo moglo u njemu zadržaii svoj živi duh. Om „je jadno biće na jadnoj zemlji u kojoj caruju veJliki dihtatori: bežeći ispred sudbine MKkoja mu grozila Žživoiom, arlo „e pobegao ba maše planete, i nikada se na nju više nije vrafio,

Žika Bogdanović

RIL KOMENTARI

je

|

Kult jednog amfiteatka

BRANRVA arenomanija zahvatila je naš filmski Ssvi-

jet. Arena se spominje sve češće u vezi s filmom Naujprije Je tako mazvana prva magrad:a

pulskog festivala, a sada — evo Udrrženje filmskih proizvođači Jugoslavije pokreće časopis koi će Se takođe zvati Arena, To znači da maši filmski liudi daju pojmu Arena značenje simbo-

la. Stvara Sc nekakav Wult Arene u vezi s Jjugošlovenskim filmom,

Očito, došlo je do zbrke u terminologiji i do nesporazuma KkoJi nije sasvim mnevažan, Pa ako već upotrebljavamo meki pojam, freba ga i objasniti, Pokušat ću da to uradim,

Velika ecliptička rimska, građe vina bez Nhrova, koja se tako markatno ištiče mu panorami Pule i Roja sa svojim stupovimu i Svodovima zaisla, privlači pogled, zove se amfiteatar — pulski amfiteatar. Taj Je termin prihvaćen i u slaroj i u novoj literaturi, a nastao „je od dviju grčkih riječi Nema razioga da ga izbjegavamo,. Onu nas podsjeća na rimsku arhitekturu ma gladijatorske igre, ma stav BvViJet, na jednu antičku MWwulturu koja je u svoje doba bila pokretač svjetske historije, i ma sličme slvari., Nikakve druse primisli ne sadrži m webi taj termin, TI da su movom časopisu nadjeli ime Amfiteatar, čovjek bi vjerojatno slegnue ramemzima, ali ne bi imao mišta Ronkretnog da kaže protiv takvog maziva.

Međutim, Arena, i {to pulska Arcna, mešto je posve drugo, Ovu riječ možete maći u politićkom rječnyxikwm istarskhkog naciomalnog sukoba Ona živi u sjećanju i Jesti ljudi Moji su Pulu poznavali kad Je u njoj žiYio Laginja ili kagq je tamo striJeljan Vladimir Gortan, dakle davno prije pulskih filmskih festivala. Evo Muo bi se m našem političkom rječniku, pored ostalog, moglo objasniti značenje tog pojma: Pulska Arena de u prvom redu simbol, Spominjućčći to ime lafiTfundisti iz zapadne Istre stotinu su godina marširali na istok protiv naše nezaštićcne sirotinje, u namjeri da joj nametnu svoje gospods{tvo... I još bi se koJešta moglo dodati.

Nema. smisla da buđemo ejepidlake, ali svahi termin ima ono značenje, koje su mu ljudi i hislorija namijenjli, Istina, je, di se pojmovi uvi,ek iznova stvaraju i da se mijenjaju, ali Arena ve ćima svoje mjesto duboko i Starim ranama jednog dijela maše zemlje, a u rane mnikad ne treba dirati, |

Ali kad se već n maše kul{urmne stvari upliće ime Arene, fre= ba reći, da je pulski amfiteatar tako prozvan jedino u ialijanskom istarsiom žargonu, pa Je čudno što ga sada, w lom obliku preuzimamo u svoju Nmnjiževnu terminologi,u. Uwstvari aFcnom Se naziva samo umulrašnji „SrediŠnjJi dio amfiteatra "Palo „e u Nvim jezicim:u, pa i m našem, 5amo mije bilo tako i u govoru i pojmovima istarskih iredentista Rioji Su Yeć Sredinom 190. vi,jela kao svoj osnovni argumeni u političkoj borbi protiv nas istahli hiljadugodišnji kontinuitet latinsko-talijansike Kulture na ijstarskom flu. EI m toj proizvoljnoj itrgumentaciji osnovnu potporna točka za njih bila je upravo Arena, kao najuočljiviji dokaz da BU oDi tamo domipnirali davno DriJe nas, pa da moraju i dalje dominirati, Oni su nam zbog toga Stalno spominjali Arenu stvavajJuči od mje akecionu političku parolu. Pokhrefači našeg novog filmskog časopisa sigurno me ZuaJu da megdje na Apeninskom poluotoku i danas izlazi lisf, k0" Ji se zove Arena. To je ona isla „Arena“, hoja. se septembyrna 1945 DOL ILSIR Pi Pule nekoliko sati 7) e nego li ie taj grad pripojen Jugoslaviji, Prema, TOdiap Nuto9 sko pravo,na taj naslov imuju drugi

„Ronačno, Arenu ne može biti nikalcav hulfurni simbol, ni naš, ni talijanski, Pulski amliteatar sagrađen Je prije dvije Niljade godina za potrebe rimskih osvajačkih legija koje su prodirale na Balkan. U njoj se zabavljala rimska soldafeska pri,e odlaska u alnDe pohode, Na {aj mnačim Sva impozantna građevina, mile imala nikakve veze s arhitehturom i,lMkmlturnim životom {ada šnjeg istarskog | domorodačkos slanovništva. Ona, je' bez sumnje huliurno - historijski ~ spomenik velike Mistorijske vrijednosti, ali MW Ovo maše moderno doba, Čini mu SćĆ, da nemamo mikakvor kultarnog razloga, „A mi potrebe, da od tog osfaftka, prošlosfi 774“ dimo simbole 1

i kult sadašnjosti 15 ba ı ___SK JAO 0