Književne novine

MIHOVIL PANSINI GOVORI...

POKRET I METAFORA — osnovna snaga filma

(Nastavak sa 1 strane)

mijevanje. Za Pulu nisam bio obavješten, za Cannes prekasno. Najviše sam simpatizera imao poslije I. zagrebačkog amaterskog festivala, kađ nisam dobio ni jednu nagradu.

Uxwspjehom smatram postignuti filozofski ,estetski i emocionalni kontakt. Jedan je čovjek sasvim dovoljan da izgovoreno nije rečeno u vjetar, da se isplati uložiti bilo kakav trud, on je potvrda ispravnosti upotrebljene metođe, on upotpunjuje svako djelo (autor-djelo – publika) i đaje mu konačni smisao.

I veliki filmovi imaju uski krug gleđalaca, te se bore s neshvaćanjem. „Građanin Kane” i „Ulica” prikazivani su u Zagrebu samo dva ili tri dana. „Manon” je bila zabra-

njena, a „Sciuscia” zabranjeno za djecu. „Samo mati” Alfa Sjdberga dobila je ocjenu dovoljan od kinovođiča „Večernjeg vjesnika”. #Zajsta, to nisu metode za ođređivanje uspjeha.

OSNOVA

Kome da zahvalim što snimam filmove? Stricu, slikaru, koji mi je nastojao razviti osjećaj za likovno. Vesni Horvatić, kasnije Pansini, jer mi je. 1955 prvi put dala osammilimetarsku kameru u ruke i bila žensko lice mojih filmova. Bergamu, što je s puno entuzijazma. satima šetajući sa mnom u krugu oko Meštrovićeva paviljona, razgovarao o filmu. Božu Jeričeviću, koji mi je kao nastavnik u prvim razredima gimnazije, negdje između 56. i 59. pokazao kako se prave crtani filmovi na stranicama knjige, bez kamere i projektora. Drugom sam prilikom, rađi kina bio izbačen iz škole. I kasnije, najveće zadovoljstvo, najjaču potrebu i mnoge neugodnosti čini mi film.

Ja i sađa, kao pred dvadeset godina, skupljam slike glumaca i zapisujem gledane filmove. Tako dolazimo na izvor. Ona magična snaga filma koja zanosi dječju dušu, živ pokret koji izlazi iz ručice dječjeg projektora, široki prostori zbijeni u malu sličicu, nepoznati događaji i buđućnosti lica nepromjenijivo određeni i zamotani u malene role filma, film kao nerazjažniivo čudo djeluje i privlači me istom snagom danas kao i nekad.

METODA ·

U svakom filmu, · osim _ drugog, ispitujem nove mogućčćriosti, svaki je Sštuđija S uspjelim i neuspjelim traženjima. > |

Ne pišem scenarij, nego” direktno knjiga: snimanja.-I to Žželjeznau,

· dređenom štimungu

ili

u kojoj je točno određena inšcenacija, kompozicija, mizanscena, pokret kamere i trajanje kadra. Svaki i malo složeniji mehanizam, na primjer sat, nakon što je konstruiran postaje djelomično samostalan, tvrdoglav indiviđduum, kojega treba upoznati i kojemu se treba pokoravati. Tako i snimljeni materijal predstavlja novu realnost, uvijek drugačiju nego li je predviđeno, pa kod montaže treba više v#ivoditi raćuna o postojećem materijalu nego o zamišljenom. Da učinim što manjom tu đevijaciju realizacije pišem željezne knjige snimanja.

To nije uvijek moguće. U „Osuđenima” je najveći dio snimljen prema materijalu koji se našao na terenu, bez priprema, vodeći računa samo o osnovnoj niti filma. Zato sam kod montaže svakom kadru zapisao sadržaj i plan, označavao smjer i brzinu gibanja, mjerio dužinu u centimetrima, te ih takove koristio kao figure u šahu.

U „Brodovi ne pristaju” ne samo da je bilo sve unaprijed određeno, već sam pošao i dalje. Prema popisu lokacija, izabranih po odjela, „vodio sam radnju i pisao knjigu snimanja. Upotrebio sam onu „metodu, koja je prije toga bila neophodna u „Smirenim predvečerjima” i „Životu stvari”,

Ne tražim iđeje za film. Polazim od sebe. Ali ne realiziram svoje doživijaje, nego svoje misli i osjećaje. Jedamput dramatiziram one elemente „koji su stanoviti doživljaj izazvali (tako na primjer u „Osuđenima”), a drugi put uzimam osjećaj kao počelo, pa dramatizacija iđe od golog 'osjećaja i apstraktne misli. Zato sam „Brođove” posvetio Francu Kafki, a metođu istaknuo u špici: „U ovom su filmu sva lica i događaji izmišljeni. Sve je samo yvizualni odraz doživljenog osjećaja napuštenosti”.

Bez obzira kojim .se putem ide bit filma je u vizualnom izrazu

·transponiranog emozionalnog du-

ševnog govora.

Glavnu snagu filma vidim u pokretu i metafori .

Kinematografija sadrži u sebi pokret. Vizualni pokret je rječit, generalizira, stvara štimung i izaziva osjećaje, kao i glazba svojim po-

kretima. A- metafora je svagdje u,

filmu, deseci u jednom kadru.“ 'Fabula filma samo je preneseni smisao glavne misli filma. Lica ı predmeti u filmu mogu biti dijelom isključivo metaforičke figure. Metafore se stvaraju i vezanjem kadrova, a i uspoređivanjem dvaju elemenata u istom kadru. Osim te

velike grupe racionalnih metafora, '

postoji druga. velika grupa iracionalnih mietafora, u koju spadaju svi osnovhi likovni elementi. Tu ide i pokret.

U „Brodovima” je starac samo Simbol starosti i smrti (zato mu se ne može pobjeći).. Izbjegavao sam drveće, travu, nastahjene kuće, dakle racionalne znakove života, ali

.sam to isto nastojao prikazati ) i-

racionalnim · znakovima: ~ mrtvilom plohe mora, mrtvilom: u razlikama tonova, i sivoćama (sve je SiVO Osim brođa, i bijele košulje).

Sve te filmske»metafore vrše prenošenje iz područja vidljivo-kon-

kretnog u apstraktno. Racionalne metafore pretežno pobuđuju misii, a iracionalne osjećaje.

UTJECAJI

Dijetinjstvo i mladost proveo sam u Korčuli. Imao sam knjige i kino, ljude i prirodu oko sebe, Dok nisam mogao čitati i pratiti natpise dijelio sam filmove na one kojima se radnja događa „unutra” i „vani” (u kući ili prirodi), i veliku sam prednost davao ovima drugima. U osnovnoj sam školi crtao, a kasnije, do rata, pisao, pjesme. Netko je za mene poslao jednu pjesmu redakciji „Mladog Hrvata”, Nisu je objavili, već su tražili da prije napravim neke ispravke (spominjao sam „žandara u monturi lažnoj”). Nisam odgovorio niti nakon njihovog ponovnog traženja. Sjećam. se kako sam jednom izašao na kišu i kisnuo da bih dobio inspiraciju za pjesmu, koja je morala govoriti o čvrstim vezama čovjeka i zemlje. Nakisnuo jesam, ali pjesmu nisam napisao. Ne bi bilo razloga đa se to spominje, kad to ne bih bio onaj isti ja kakav sam i danas. Nešto sam, nažalost, · manje tvrdoglav. A nešto od one pjesme ima u „Osuđenima”. Kad bi odrasli ođgovorili na samo mali dio svojih zašto? iz djetinjstva bili bi naučenjaci, a kad bi izrazili svoju bogatu dječju psihu bili bi umjetnici. Znam da sam negdje u nižoj gimnaziji nakon „gleđanja „Zole” ispunio bilježnicu sitnim „crtarijama svakog pojeđinog kadra filma. Poslije 1945. u Zagrebu je bilo nekoliko dobrih francuskih filmowa;

. pravio sam bilješke o

DA ZAHVALITE ZA SVOJ USPEH NA AMATERSKOM FILMU?

% KAKAV JE VAŠ STIL, RADA I S KAKVIM PRIPREMAMA PRILAZITE REALIZACIJI SVOJIH FILMOVA? *

& Z

„Zora sviće”, „Vrtlog”, „Stari nitkov”, „La fin du jour”, „Un carnet du bal”. Kada sam godinama kasnije čitao o. tim filmovima bio sam ponosan na svoj ukus. Prva knjiga koju sam pročitao s „područja filma. bila je ,,Filmska kultura” Bele Balazsa. Od tađa sam postao aktivniji u promatranju. Od 1951, filmovima koji su mi se sviđeli. Podstrek su mi dali programi Kinoteke. Tu je bio „Otaz Sergije”, Protozanova, „Tabu” Murnaua. Najsnažniji utisak izazvao je na mene prvi neorealistički film u Zagrebu. — „Tragičan lov” de Santisa. Tada sam prvi put jedan film gledao dva puta. „Mlin na rijeci Po” Lattuađe, „Sciuscia” de Sice, „Partie de campagne” Renoira, „Manon” Clouzota, „Građanin Kane” Wellesa, „Generalna linija” Ejzenštejna, „A nous la libertć” Claira, „Na rame!” Chaplina, „Odmor gospodina Hulota” Tatija, „Oholi” Yvesa Allegreta, „Ulica” Fellinija djelovali su na mene, te bili podstrek i potvrđa mojeg mišljenja o filmu,

U literaturi su mi do rata najbliži bili Dostojevski i Hamsun, a poslije rata Camusov „Stranac” Sar treovi „Nesahranjeni mrtvaci”. Faulknerovo „Svijetlo u augustu” djela Petra Šegedina, a osobito „Mrtvo more”.

Smatram da su za film, kao i za svako drugo polje rada, važniji utjecaji iz drugih područja, jer to daje širinu. Za razvitak stanovitog fatalizma kod suvremenog intelektualca vidim razlog u neodredivom ı neizbježivom načinu širenja raka, više nego u opasnosti atomske bom be ili revoluciji moderne nauke.

Kađa sam u jesen 1954. predao

za I. zagrebački festival filmove „Korčula 55”, „Gospođin doktor”. „Civilizacija iznakazuje čovjeka”.

„Snove!, jedan mudicinski i „Osuđene” u prijavnici za autora sam

napisao: Mihovil Pansini, doktor medicine, rođen u Korčuli 1926. Mjesto stanovanja Zagreb, ·Zele-

njak 25. Član Kinokluba Zagreb od ljeta 1954. Do danas nisam sudjelovao na nikakvom festivalu. Već sam dugo ljubitelj filma i zato me sve što ima veze s filmom privlači. Tako sam s M. Bergamom sudjelovao u anketi „Filmske revije”, a naš odgovor je djelomično objavljen u br. 1/52 pod šifrom M&M. Pod istom šifrom je beogradski „Film” u broju 28/52% objavio moj članak Identifikacija i etika. Kada sam dobio kameru u ruke počeo sam snimati ljeti 1953. gođine. Snimam rađi užitka i želje da bolje upoznam mogućnosti filmskog jezika. Smatram praktični rađ neophođan za upoznavanje bilo koje umjetnosti. Ni jeđan film mi nije uspio prema očekivanju (makar je i ono bilo skromno), ali mi je svaki donio mnogo novih saznanja.

Nisam bio nagrađen, ali primijećen. Uspjesi na II. i IV. saveznom festivalu amaterskog filma obradovali me jesu, ali mi nisu dali ni jači poriv ni veće mogućnosti da bih mogao lakše ostvariti svoje amaterske planove,

mekad i sad

(Nastavak sa 9 strane)

ruke. Ko je to? Prijatelj? Dobar čovek? Neko ko saučestvuje? Neko ko:·hoće da pomogne? Je li to jedom čovek? Jesu li to svi? Imcr li još pomoći? Ima li prigovora na koje se zaboravilo? Sigumo da ih ima. Logika je doduše nepokolebljiva, ali ona ne odoleva čoveku koji hoće da živi. Gde je sudija koga on nikada nije video? Gde je visoki sud do koga nikada nije došao? On podiže ruko i roširi sve prsle ... Ali, na K-ov grkljcem položiše se ruke jednoga od gospode, a ond) drugi zari mu nož duboko u srce 1 dvoput ga okrete, Očima koje su se gasile K. vide još kako gospoda tik.pred. njegovim licem, priljubivši obraz uz obraz, posmoalroju izvršenje presude. »Kao pseto! reče on i činilo mu se da.će ga stid nadživetj«. Kada bismo želeli ovu scenu preneti nc bioskopsko plaino, ocevidno je da se tu montažom i spoljašnjim ritmom ne bi moglo ništa postići, već jedino razotkrivonjem unutarnjeg smisla ovog po formi brutalnog zbivcnja ispod koga bujoju velika iragedija, čovečnost, filozofija, život. Reč i sliki. u mo= demom filma mogu do izraze takva duboka subjektivna zbivconja u psihi čovekovoj. Film se ma taj način oslobodio okova svojih vlaslilih »speciličnosti«< i uzdigao do jedne više umetničke impresije.

Sve ovo ukazuje da modercom film ne samo što zaposiavljau monicažu i korisii druge izražajne prin=cipe, već na drukčiji način prilazi moteriji koju filmuje, i još vožnije, njega sade interesuju drugi sadržaji čija je osnovna vrednosi ij smisao u njihovim unutrašnjim zbivanjima i značenjima, Može se reći da su već na izmciku vremena 8poljušnjeg montažnog fiksirćmja doaođoja na filmu bez obzira što su tim metodom ostvarena mnoga remek dela sedme umeinosti. Film kao i svaka umeinost mora da ide za životom i u ležnji da ga što dublje i kompleksnije izrazi on zanemoruje svoje »speciličnostis vezome za njegovu lehniku izražavonja. Pred životom i njegovom umetničkom tromslormacijom tehni-

»MORAVA FILM« PRIKAZUJE

Pored Šesi, odabranih filmova viđenih na festivalu »Moravinih« filmova,

»Morava«s je otkupila i niz drugih wuspelih

iilmskih dela, Jedno od najboljih je sva kako film »Banda sa Lavender MHila« sa Alekom Ginisom wu glavnoj ulozi,

'

ka neminovno morcr dc se prikloni,

Traganje Za novim izrazom je dik. ijrcmo potrebom za dubljim poni. ranjem u bit stvori i zalo ga ne treba smatrati regresivnim icko za. nemoruje neke korakteristike film,

iskog govora. To tragomje će vre.

menom uroditi plodom i doneti da, leko značajnije rezultate koji će svakako značiti korak napred ı istoriji filma. Možda će to biti jo. snije ako se poslužimo primerom, Govoreći o mogućnostimc filmskog igražavonja Gilbert Selders piša; „Kako ijzraziti na bioskopskom plainu ideju da je čovek koii radi u modernoj {abrici pravi rob ma. šinerije? Jedon će reditelj snimiti čoveka radnika iza nekog delq mašine koji liči na zatvorske rešet. ke, drugi će ga prikazati kako vrši mehoničke pokrete okružen mne štvom točkova, polugw, ili izcubljenog u gigcmiskim metalnim kon strukcijema, ireći će pretapcm}am povezati kadar mnogu optočenih lenmcima sa kadrom nogu radnika u fabrici, četvrti će prikazati izraz ironije na licu zatvorenika i upos rediće ga sa izrazom lica radnika, peti će jednostavno povezctii kador zatvorenika sa kadrom radnika u igbrici...< Mi smo videli mnogq slična rešenja u jilmovima i mos žemo za njih reći do su duhovila i da kod gledaoca uspelo pokreće asocijaciju kako je radnik u mo= dernoj fabrici »rob mošinerije«, al mi još nismo videli na planu roz« otkrivenu psihu toga radnika koji se oseća robom mošinc, nismo sd — posredstvom identifikacije tolika svojstvene filmskom medijumu +uvukli wu dušu tog moalog, Pprigus Ššenog čovekc i živeli sa njegovim patnjoma, žudnjama i negodovas njimcr. Grešimo: nismo možda w tom smislu, ali smo imoli prilike da vidimo kao na dlcmu rczotkrivene psihologije malih, životnim okolno« stimc, zatočenih ljudi u delima De Sike (>»Kradljivci bicikla«), Forda (»Plodovi gnevac«), Kcrnea (>Zora sviće«), Dmitrika . (aoDaj, nom donas«), Rida (»Zvezde gledcju s neba«), Bunuela (»To se zove zore) itd.. U ovim filmovima | montaža služi semo kao lehničko „sredsivo za' logično povezivonje- kadrova i sekvenca, a njihova prava snaga i delovcomje postignuto je opet likovnim udubliavonjem ı unu> tornji svet dramskih koraklera i njihovih odnosa. Delovemje je snaŽno, blisko ncoma savremenim ljudima, direktno i celishodno, živoftno i artističko, a niko ne može rećj da nije i filmsko, icko njime nije zadovoljen ni jedon od montažnih principa koje smo citirali iz knjiga velikih majstora i leoretHčarca ne mog i ranog zvučnog lilmoc.

Filmska, tehnika se menja veoma brzo, a 5 njom adekvakno i nečin kinematografskog izražavcmja. Šta onda da kažemo za sinercmu? Za sada je Ina io pitanje nemogućno odgovorili, ali je mogućno predvideti da će se izraz u seclmoj umetnosti i dalje još više menjati shodno razvoju tehnike i zechfievu savremenog „gledaoca da i kroz film — tu prevashodno vizuelnu umetnosi sagleda unutarnji smisco života i stvarnosti.

Vladimir Petrić

—.KNJIŽEVNE NOVINE

List za književnost, umetnost i društvena pitanja

Uređivački odbor:

Oto Bihalji-Merin, Miloš Il.

Bandić, dr. Mihailo Marković.

Peđa Milosavljević, „Dušan

Matić, 'anasije Mladenović.

M. Panić-Sutep,' Vicko - Ras-

Dor, ing. Rajko Tomović, Risto Tošović.

Urednici:

DUŠAN MATIĆ 1 TANASIJM; MLADENOVIĆ

List izdaje Novinsko-izdavačko pređuzeće »Kultura«, Beosrad, M. Pijade %. Redđakcila: Francuska "“. tel. 21-000 tek. račun: 10-KB-32-2208.

-H —_—

List izlazi svakog „drugog petka. Pojedini broj Din. %. Godišnja pretplata Dim. 600, polugodišnja Din. 300, za ino stranstvo dvostruko,

“S—N

Tehničko-umetničika oprema Dragomir Dimitrijević Odgovorni urednik

Dušan Matić

rr—

dtampa »Glase, Beograd \lajkovićeva 8.

o O O

| MO NTAZA