Naša stvarnost

SOCIOLOGIJA VOĐSTVA U POLITIČKIM STRANKAMA

1

Savremena politička stranka') je jedna borbena organizacija u političkom smislu te reči i, kao takva, ie potčinjena SOCiOlOŠškim zakonima upravljanja, vodjenja. Stranka nije iedna homogena celina u kojoi bi svi delovi bili jednaki i imali ista prava i dužnosti. U svima strankama do danas, a naročito u savremenim političkim strankama, postoji jedna više ili manje stabilna grupa vodećih ličnosti, koje se označuje imenima „šefova”, „vodja”, „leader-a”. Postojanje vodja je pojava koja je u svima istoriskim periodima bila vezana za sve oblike društvenog života. Sociologila nema namere i ne može da se bavi metafizičkim pitanjima da li ova pojava sačiniava iedno „dobro” ili jedno „zlo”, ili više jedno nego drugo. Ona ima da naučno ispituje čime se obiašnjava nužnost postojanja vodja, kakve oblike i razmere u pojedinim odredjenim istoriskim epohama dobija princip vodjstva i, najzad, kakav je pravi sociološki smisao ovog fenomena.

Pod osnovnim vitalnim uslovima društvenog života koji mi do danas poznajemo, medju članovima jedne iste stranke postoje velike razlike i nejednakosti u intelektualnom nivou, u klasnoj svesti, u eradianskoi hrabrosti, u političkoj zrelosti, u stvarnom i literarnom iskustvu, u ličnim sposobnostima, u naučnom i političkom znanju, u veštini upravliania i tako dalie. Kad bi se jednom rečju, dakle, mozao objasniti fakat nužnosti postojanja vodistva, kazalo bi se da on dolazi iz nedostatka homogenosti stranke u svakom pogledu. Ovome se imaju pridodati ioš mnoge druge okolnosti koje pojačavaju ovu nužnost. To su nedovolina zrelost, nepozvanost mase u gotovo svima pitanjima i nesposobnost da ostvari postulat narodne suverenosti u svoi svojoj političkoj širini i sociološkoj dubini, priznate ne samo od svih antidemokratskih pisaca, koji su pravili od toga iednu veliku dogmu, nego i od najvećih pristalica demokratije.

Pojedini pisci, a naročito sociolog Mihels, su dodavali ovom objiašnienju ioš izvesne psihološke opservacije. Ostavliamo na

1) Reč je ovde o naučnom pojmu stranke, odnosno o velikim strankama, u demokratijama, slobodno organizovanim, sa odredjenim programom i sa odredienom ideologijom, sa stvarnim kadrovima i osnovom, čije sti veze sa strankom osvedočene dugim životom (i tradiciom) zajedničkog tada i borbe.