Naša stvarnost

48 NAŠA STVARNOST

stranu čisto psihološke teorije, kao što ie ona kod „frojdoOsociologije”, kojia poiavu vodjstva objašniava homoseksualnim težnjama omladine. Mihels') je isticao urodjenu osobinu masa kola se sastoji u potrebi da bude vodjena i upravljana. Ova potreba ie praćena pravim kultom koji masa gaji prema svojim vodjama smatranim za heroje. Ta psihološka tendencija vodjenja i ODOžavanja, koja karakteriše mase, iavlia se u svim političkim strankama svih zemalja, čak i kod organizovanih masa radničkih stranaka. On smatra da nemački narod oseća sa najviše jačine potrebu da bude vodjen i da ima nekog koji će mu pokazati put i ubaciti parole. Zaista kod Nemaca nalazimo jedan bogat psihološki teren za klijanje moćne hegemonije vodja: psihička predodredjenost za potčinjavanje, duboko osećanie discipline, ukratko, još uvek teško nasledje iz prošlosti, sa svim njegovim osobinama i manama; osim toga jedno klečeće poverenje pred vlašću, koje se graniči otsustvom svakog smisla za kritičnost i samodostojanstvo.

Izvan je svake sumnje da kod izvesnih naroda postoji vixe a kod drugih manje psihičkih predispozicija da se vodisivo traži i lakše podnosi. Ali je naučno sociološki neodbranjivo shvatiti ove psihičke predispozicije kao urodiene. kao imanentini atribut mase kao takve, van svih istoriskih spletova i socialnih odnosa. Neopravdano je mišljenje Mihelsa da su mase sinonim nekompelentnosti i da su unutrašnje, po svojoi psihičkoj strukturi, naklonjene da budu vodjene i upravljane. Fiihrersgrinzip, navodno urodjen nemačkom narodu kao imanentna osobina, jeste rezultat istoriskih dogadjaja i socialnopolitičke strukture nemačke države. Na bazi stvarne potčinjenosti krupnim autoritetima ustanovljenih vlasti u armaturi birokratskog tutorstva, nemačke vladajuće klase su od uvek izazivale i ohrabrivale ideologiju velikih ljudi, vodje, kojom su priznavale svoju istorisku nemoć i iskupljavale svoju nesposobnost da budu jedan samostalan, autonoman činilac u javnom životu. One su preko svojih filozofa, počev sa Šopenhauerom i Hartmanom pa sve do Ničea, nametale nemačko! društvu i time i nemačkim masama svoju aspiraciju prema jednom čoveku, heroju, vodji. I tako su ove ideje, izrazi psihologije viših klasa, kao dominantna materialna sila, ušle ponovo u psihologiju gotovo celog društva i tako pripremale . predavanje DOslova celog društva jednoj ličnosti, dajući dokaza priznanja nemačkih vodećih grupa o svojoj isloriskoi nesposobnosti. Ovako, i samo pod ovim uglom, ima se uneti i psihološki činilac u objašnjenje institucije vodistva i vodjenja. |

1) R. Michels: Zur Soziologie des Parteiwesens in det modernen Dz:mohratie, str. 35 i dalje (1910).