Naša stvarnost

82 NAŠA STVARNOST

ostala jednom u oluku na krovu vile Joksimovićevih, koji nam više nisu dali da je skinemo!

Približavam se zadihan, zašto se Katica više ne miče, užasnut zurim u nisku nepomičnu naslagu novopečenih crvenih cigalja pređamnom u travi...

Jarka svetlost me sveg obasia. Odasvud. Visoko gore predamnom blista nova električna Centrala kao ustremljeni ogromni tenk. Primakla se odjednom tako blizu, još malo pa će zaparati kandžama celu, prodirnom žutom svetlošću obasianu POoljanu. Paja odjednom iščili, da li je ikad postojao Paja, zvuk automobilske sirene iz grada dopire kao paničan doziv ...

Sam sam, čujem tupi bat svojih koraka po zemlji. Kao po grobovima. .

Vraćam se našem velikom snu koji će biti stvarnost:

— Svetlost i lepota.

Dunav šumi i huči.

ILIJA KATIĆ

aaa