Naša stvarnost

- PIŠTOLJ-MALA : 81

— U nesvest, pala ie u nesvest! — usklobuča se gomila na jednom svom kraju, drhtava i van sebe. - | — Skloni se, skloni se s puta! — ječi strašni nadljudski

glas žene koja drži belu otsutnu glavu u rukama, visoki vatrogasac odmiče, njegovo crveno uhranjeno lice ukoči se u neshvatanju. Ugledam Paju.

„— Pajo-o!”

Paja se ne osvrće, vidim kako miče usnama kao u psovci, vuče ogroman gvozden krevet po zemlji, neka stara, seda žena plačući mu pomaže.

Pritrčim, ćuteći prihvatam iedan kraj, vučemo ga zaiedno po blatu.

Ogroman vatrogasac nas obilazi, kidišući na neki kokošarnik. Sunce peče.

Suve daske krckaju.

Tak — tak, tati — lak!...

Centrala, kao u strašnom snu, otegnuto svira podne.

=

Pištoli-mala već davno ne postoji. Zbrisana je. Sravniena sa zemljom. Nećeš io naći trag.

Katkad se iskradem iz svog života. Vraćam se u magle. Silazim otsutno preko asfalta, preko kaldrme, preko utabane, koprivama Oobrasle zemlje, blagom padinom na poljane i močvare mog detinistva.

Okovane u čelik šina i cement nasipa, gole i kao bezživotne, one ipak još žive svojim živim tužnim životom koji niko, sem mene, ne vidi.

Dižem sa zemlie kamen koji me već deset godina očekuje uvek na istom mestu i bacam ga daleko ispred sebe.

— Ne valja! — kaže Paja koji ie pre dve godine negde u Valievu umro od tuberkuloze.

Trčimo oboje ka kamenu koji ie pao u zelenožuti žbun kopriva, crvenkasti iskrplieni očev kaput na njemu landara i udara me u napeti bok, pružamo skoro istovremeno ruke, dodjavola, neka peku koprive!

— Sad ćeš da vidiš kako se baca! — kaže Paja i uzima zalet i kao uvek izvanredno: vešto zamahuje rukom. Ali onda odiednom zastane, baca kamen u stranu i juri u pravcu gde je trebalo qa padne kamen. Pogledam na onu stranu, nešto crveno, kao otvorena velika bulka, leprša k nama.

— Zdravo! — trčimo obojica u susret Matici koja se po"Jako i s pobedničkim izrazom na licu približava, noseći u ruci iznad glave staru loptu od krpa. Lopta je kriva kao jaje, iz nie visi jedan žuti, odnekud tako poznati dronjak, zar nije ta lopta