Naša stvarnost

OMLADINSKI POKRET 85

parobrodima, kao da se potapa i nastaje ona feudalizmu svOjstvena ograhničenost i zaostalost. Tako Svetozar Miletić piše 1873 godine prilikom demilitarizacije Krajine:... „šajke su već davno potrule, i sad parni brod doveza niz Šajkaša do Novog Sađa, da se na parnom brodu i na parnim kolima odvezu u Sombor, na ustavni kordon da prvi put vrše gradjansko ustavno municipisko ili županisko pravo” (V. Stajić, Svetozar Miletić).

„Austrija, ta Evropska Kina, jedina zemlja čije unutarnje uredjenje nije uzdrmala ni Francuska revolucija, koje se ni Napoleon nije mogao dotaknuti...” koja ie izdržala i orkan iz 1848, „...neće odoleti pari”. „Para je sebi prokrčila put kroz Alpe i Šumavu, para je Dunavu uzela njegovu ulogu, para je na 'omađe rastrgala austrijsko barbarstvo i podmetnula je nogu Habzburškoi dinastiji”. (Fridrih Engels) .

Bila su potrebna dva vojnička poraza, iedan gođine 1859 od Italije, drugi 1866 od Pruske, da bi se iasno videlo koliko je apsolutistička državna mašina zastarela i da ne odgovara više novim ekonomskim i društvenim prilikama i potrebama. Po cenu vlastite propasti apsolutizam je morao poći putem postepenih reforama, dajući političke i gradjanske slobode buržoaziji uOpšte i sve više koncesija narodnostima. Recept vladavine „starog mangupa Meterniha”: „gradjane i seljake svakoga naroda držati na uzdi pomoću plemstva istoga naroda, plemstvo svakog naroda strahom od gradiana i seljaka niegovog naroda” morao ie biti donekle izmenjen, mada je njegova suština i dalje ostala rukovodeći princip Habzburškog apsolutizma. Politička ravnoteža održavana time što su „raznovrsni klasni interesi, nacionalne ograničenosti i lokalne predrasude bile toliko komplikovane da su se uzajamno: držali u šahu”, bila ie porušena i AustTija primorana da potraži nove političke puteve.

Posle poraza kod Madjente i Solferina 1959 zemlja je vrila od silnog nezadovolistva i apsolutizam bio ie primoran da da izvesne koncesije u vidu ustavnih prava. U to vreme otpočinje drugi značajni period političke delatnosti Svetozara Miletića. Posle sloma revolucije od 1848 u kojoj ie Miletić, sasvim mlad ioš, sudelovao, on se za vreme Bahove reakcije povlači da bi početkom šezdesetih godina ponovo stupio na političku pozornicu Austrije, postajući glavni nosilac i inicijator novog političkog pravca kod vojvodjanskih Srba. Gorko iskustvo nakon 1848, kad su Srbi „dobili ono za nagradu, što Madiari za kaštigu”, na jednoj strani, i izmenjene ekonomske i društvene prilike na drugoj, stvorile su preduslov i potrebu jedne nove političke orijentacije kod vojvodjanskih Srba. Već smo spomenuli da apsolutizam nije bio u stanju da odoli prodiranju kapitalizma i đa je ovaj sve više osvajao teren, rušeći na svom pobeđonosnom pohodu stare odnose proizvodnje i menjajući sOcijalnu strukturu društva stvarao nov odnos klasnih snaga. „Oktobarska diploma” kojom su 20 oktobra 1960 date izvesne