Naša stvarnost

REORGANIZACIJA DRŽAVE 13

pošto je hteo, po ugledu na nemački nacional-socializam da. „glajhšaltuje” ono što u principu samo vreme može učinili, u stvari je samo izazvao nezadovoljsivo i ofpor u nacionalnim masama, na veliku štetu učvršćivanja države, što je pomenufi režim. ivrdio da će osigurafi: sasvim obrafno on ga je teško kompromifovao. | još više: režim je čak počeo nanosifi štefu jugoslovenskoj, ideji kojoj je takođe hteo da služi, kako je izjavljivao, i to upravo zbog metoda vlade kojima je ona pribegla da bi dostigla svoj cilj. Ukidanje Ustava, zamenjujući ga vladavinom pravne samovolje, proizilazilo je iz ideje da cilj , opravdava _sredstvo. Mi primamo, i hoćemo čak to i da verujemo, da su fvorci ovoga režima bili rukovođeni dobrim namerama, fo jest, da su želeli opšte dobro, spas i napredak Jugoslavije, ali kako se kaže, ceo pakao je popločan dobrim namerama: u politici one nisu dovoljne nego freba još povoljnih rezultata, povoljnih za zajed-. nicu, razume se. | da bi se u fome uspelo postoje samo korektna sredstva, a mi tu u prvom redu ubrajamo zakonitost, sredsiva koja su podesna za fo. Osim feorije cilja (to jest da freba iražiti samo socijalno korisne ciljeve) postoji još i teorija sredstava, a sredstvo igra ovde jednu fako važnu i odlučujuću ulogu, da bi jedno sredstvo za osudu (nezakonito ili nemoralno) bilo u stanju da dobro izmefne u zlo. Zatim, prema sredstvima se cene i ciljevi: kad sredstvo nije korekino, čovek sme posumnjali i u dobru nameru onoga koji ga upolrebljava. Prema iome, identifikujući jugoslovensku ideju i „unilarizam sa meltodama nasilja, učinilo se mnogo na žao i jednom i drugom čineći ih antipaličnim. Usfvari, ujedinjenje Jugoslovena koje je bilo samo sredstvo da se dobije jedna država gde bi Srbi, Hrvati i Slovenci napredovali više nego dotada, koliko politički toliko i

ekonomski — a to je naročito važilo za Srbe iz Mađarske, iz Bosne i Hercegovine, Hrvate i Slovence (a fo važi u izvesnoj meri takođe i za Crnogorce) — nije se moglo naravno pomiriti sa jednom

Jugoslavijom u kojoj se uživalo manje prava i blagostanja nego dotada. Zašto se ujedinifi ako bi ujedinjeni. samo promenili gospodara.

Do kolike je mere diktatura išla pogrešnim putem ne priznava– jući postojanje problema jugoslovenskih nacionalnosti kao i problema državne reorganizacije, najzad su se morali ubediti u fo posle ubislva Kralja Aleksandra, 9 oktobra 1934, u Marselju. Zahvaljujući političkoj labavosti koja je došla posle ovog fragičnog događaja, počelo se govoriti i pisati slobodnije i ofvorenije, mada je, uslvari, režim diktature i dalje postojao. |I među pitanjima koja su se odmah poslavila bilo je pitanje novog zemaljskog ustava na bazi jednog sporazuma između fri jugoslovenske grane, Srba, Hrvala i Slovenaca., Naročio Udružena opozicija od skupšlinskih izbora 5 maja 1935 (na osnovu okfroisanog Ustava od 3 seplembra 1931, ustava ustvari baziranog na ideologiji državnog udara od 1929) insistirala je na ovoj lačci.