Naša stvarnost

POČECI FILMA 151

majka, uvek veran pas i plica u kavezu. Današnji kinematograf, u većini slučajeva, hoće da nam dokaže da postoji neka mistferiozna snaga koja štiti ljude ako oni šlife inferese svog poslodavca, ako su na slrani kapelana broda ili navuku crnu ili mrku košulju. U današnjim filmovima vozovi jure samo krivinama, nijedan šofer Taksia ne vraća kusur, niko ne plaća svoje jelo, nijedna lađa ne može da pođe iz prislaništa a da je ne uhvati bura, a ljudima sa delimičnom amnezijom povraliće se pamćenje ako jače lupe glavom o zid. Proletariat nam je prešstavljen u fim filmovima u vidu jedne devojke kojoj naporan rad nije oduzeo ni frun lepote. Ona će uvek izići iz svoje sredine koja nije dostojna njenih draži i udaće se za čoveka kome je egzislencija osigurana, ponašanje besprekorno. Šta je radila ta devojka pre nego što se udala? To se ne zna, jer u momenflu kada je prviput vidimo, ona je već foliko zapelljana u sentimenfalnu infrigu da nam izgleda da zaisfa nije imala vremena ma šta drugo da radi.

! fako iz dana u dan, vreme je učinilo svoje. Dovoljno je ući u makoju bioskopsku salu i posmalfrali one raširene zenice koje svedoče o srcima koja su sfegnufa u sfrahu pred „neizvesnom” sudbinom glavnog junaka, pa uvideti do koje mere korumplivna. moć filmova sa uspavljujućom lfendencijom pokušava da uspava ljudsku svest. Sivoren je još jedan narkolik za napušfenog, uznemirenog i usamljenog čoveka. Još jedan vešklački raj.

Ali uvek kada se čovek obogalio novim načinom izražavanja, on je umeo, ranije ili docnije, da iskoristi nova izražajna sretstva, da bi pomoću njih izrazio svoju osnovnu i slalnu brigu, svoju oporu fežnju da bdi nad svojom sudbinom. Kinematograt neće mimoići ovaj zakon koji ni ostale umelnosli nisu mimoišle. Krajem prošloga veka, kada su u predgrađu Pariza, na godišnjem vašaru, prviput prisustvovali kinematografskoj prekšslavi, ljudi su bili. u položaju onih legendarnih Grka iz zabačenih sela Ahtike, koji, prisustvujući prvoj pozorišnoj preistavi na svelu, nisu ni sanjali da se pred njihovim očima rađa nova umelnost. Oni nisu ni sanjali da će ta čudna i pomalo uzaludna i šlura igra, lo zanimljivo lakrdijaštvo, poslati jednog dana moćno srefsfvo pomoću koga će ljudi jedni drugima, na jedan sasvim nov način, razoškriti laži i progovoriti istinu. Nisu ni sanjali da će tom istinom bifi bolje naoružani, spremniji, ofiporniji da se bore proliv zla koje došle nisu na lako polpun način znali odakle dolazi. Nisu ni sanjali da tako potpuno i grozno ne moraju da ga frpe.

Svaka umelnost raspolaže svojslvenim srelstvima izražavanja, pomoću kojih uobličava fu neprestanu ležnju čoveka da život učini boljim i polpunijim. U ovoj sludiji biće nam namera da prikažemo glavne faze kroz koje je kinemaltograf prošao i da ulvrdimo do koje je mere uspeo da poslane aulonomna umelnost, koja će, isto kao i ostale umetnosti, ispuniti svoju veliku misiju u živolu ljudi.