Nova Evropa

Књиге и листови,

„зартететр“.

____ Опо сева зто se toliko bojali, dogodilo se, Mesto da prestane izlaziti »Sr ps ki Književni Glasnik«, u Beogradu, počinje, u Zagrebu, izlaziti i »Savremenik« na hrvatskom jeziku! Ko je opet skrivio ovaj, nesamo neknjiževni i nesavremeni nego upravo fatalni, separatistički srpsko-hrvatski nesporazum, nećemo u ovaj mah ispitivati. Hoćemo samo, za potomstvo, da zabeležimo podatke o tome, kako su tekli pregovori o_uredjivanju jednog zajedničkog Književnog časopisa na našem jeziku, izmedju gdrupe oko »Srpskog Knjževnog Glasnika« i »Društva Hrvatskih Književnika« kao vlasnika »Savremenika«, i

Pred kraj godine 1920 — pošto je u septembru iste godine, posle više godina, pokrenut ponovo »Srpski Književni Glasnik« —, kada se u Zagrebu diskutovalo o načinu kako da se oživi i »Savremenik«, došao je neko na vrlo prostu misao, da je bespredmetno, upravo štetno za našu nacijonalnu kulturu, izdavati dva posebna književna lista u istom smerui s istim Којот saradnika, kad se cilj može mnogo bolje, ili jedino dobro {u granicama mogućnosti), postići udruženim snagama, Onda je odmah i rešeno, da »D, H, K.« pridje grupi oko »S. K, G.«-a, i ponudi zajedničko izdavanje jednog književnog časopisa za celo narodno područje, u dva izdanja, Ćirilicom i latinicom. To je učinjeno. Grupa oko »Srpskog Književnog Glasnika« u Beogradu, u sednicama prvo svog užeg pa zatim i svog šireg odbora — koncem decembra 1920 i početkom januara 1921 —, prihvatila je ovu ponudu, i rešila da uputi dva ili tri svoja člana u Zagreb, da utvrde pojedinosti oko uredjivanja i izdavanja, Ovo je rešenje dostavljeno »Društvu Hrvatskih Književnika«, koje ба је uzelo na znanje, odlučivši ujedno da suspenduje započete pripreme oko izdavanja »Savremenika«, za koji je bio već označen urednik, i od čijeg su prvog broja prvi arci bili već tiskani, Onda se čekalo iz dana u dan da dodju delegati iz Beograda, Javljeno je u više mahova da oni dolaze, i ko dolazi, ali je, tek oko polovice februara, došao svega jedan delegat, u licu vlasnika »S, K, G.«-a, G, Jov. M, Jovanović. Pošto su u dve tri sednice povedeni pregovori i pretresana pojedina pitanja, poneo je G. Jovanović sa sobom u Beograd izradjen i napismeno sastavljen nacrt sporazuma, uz obećanje da će ga odmah predložiti svome odboru, te da će odgovor uslediti za malo dana.

Odgovor je došao tek nakon šest nedelja, u vidu pisma potpisanog od oba direktora »S, K, G.«-a, a u njemu se — opet samo u načelu prihvaća, uglavnom, predloženi nacrt sporazuma, s tim da se materijalna strana celog pitanja ima još konačno urediti. To je bio, koliko nam je poznato, poslednji »zvanični« korak po ovom predmetu od strane Beograda, Posle ovoga je, iz Zagreba, ovlašten jedan član »D, H. K.«-a (G. M. Kostrenčić), koji je išao po poslu u Beograd, da nastavi i svrši pređovore s odborom »S, K., G.«-a, i on je — na dvema sednicama sazvanim u tu svrhu — pokušao to učiniti. Vrativši se u

438