Nova Evropa

казе, да је ta Modena Evropa došla k nama samo na gostovanje, kao što su tu bili Amerikanci »Barnum i Bailey«, pa »Buffalo Bill«, taj bi zacelo bio pribijen na sramotni stup. Kavanske parole, da »papa nije nepogrešiv«, i »da je Mahar veliki literat« jer je »smijono« napao Him, take parole dozrele su bile do egzaltirane upaljenosii u mozgovnim brazdama Beneracije Pube Vlahovića. To je bilo ono dobz liberalnog svitanja na našim gimnazijama, kada je značilo herojsku festu posvadjati se sa katehetom i dokazati mu, licem u lice, da Boga nema. I io po svim pravilima logike, uzevši naročito u - ODbzir »principium exclusi tertil«. Kod nas se je onda po literarnim revijama išlo u takav strašni ekstrem, da se Je smelo da napiše da muž sa ženom spava u postelji gol, i to je bio jedan od kardinalnih »sinekvanonova« našeg literarnog libertinskog stvaranja, To se je zvalo seksualno pitanje, a drugi sinekvanon bio je antiklerikalizam,

U to je vreme dakle Puba Vlahović stao u bojnu falangu i uzeo u ruke zastavu, Već pred generacijom Pube Vlahovića jurišalo se kod nas, Ali su se oni prvi naši revolucijonari devedesetih godina raspršili neožekldivano 1 brzo, posavijali stegove i nestali, Redakcije, Advokatski stalumi, Politika. Talenti (bilo je i talenata, najme), ti su si porazbijal: glave i poumirali po ludnicama i špitalima, Sve se je to dogodilo dramatski brzo, i od svega elana nije ostalo ništa, samo fraze o seksualnom problemu po libertinskim novinama, S Шип frazama o seksualnom problemu, i sa tezom da Boga nema, jurnula je gimnazijalna četa Pube Vlahovića na generalni juriš. A jedan od rezultata toga juriša bio je, da se Je Puba, djak sedmoga De razreda gimnazije, našao jednoga dana pred zelenim stolom u sobi gospodina ravnatelja,

— Dakle što? Jeste li vi pisali onaj članak: »Smrt gospodina Boga«, pitao Je Pubu crnim i suhim glasom gospodin direktor, S leva i s desna direktoru sedi celi profesorski tribunal, i sve izgleda kao člavna rasprava na sudu,

— Jesam!

— A. jeste li pisali članak: »Vetrenjače naših umova«, u istom djačkom listu »Sloboda« br. 3, koji eto tu leži pred menom na stolu?

— Jesam!

— Dakle vi priznajete svoju krivnju?

— Ne! Ja ne priznajem nikake krivnje! Ja priznajem to da sam te članke ja sam pisao, ali se zato ne osećam krivim, To je moje uverenje! A ja valjda smem da imam svoje uverenje?

· —, Odgovarajte samo na pitanja! A jeste li vi isto tako po vašem

uverenja pisali onaj niz feljtona u Путина ZŽastavi« pod naslovom:

»Кетотте пазћ srednjih zavoda«! Eto! U broju 153. 154. 155. 156, istoda lista, koji je tu na stolu!?

I ravnatelj je jednom neizrecivom suhoparnom gestom rasporedio navedene brojeve »Marodne Zastave« lepezasto po zelenom sukmu, i povlačeći Još kažiprstom novine on ih je sortirao sve lepo u polukrugu, Seda birokratska figura u neizbeživom belom direktorskom prsluku sa briljantnom iglom, škilji on na Pubu ispod zlatnih naočara ledeno i objektivno, Puba se trgnuo. On je odista u »Marodnoj Za-

53 9 Зи A