Nova Evropa

stavi« mapisao ciklus članaka o reformama, koje bi bilo dobro u interesu civilizacije i progresa uvesti na našim srednjim zavodima. On je u tom ciklusu napao celi profesorski zbor kao reakcijonarnu bandu štrebera, podmitljivih i neinteligentnih, koji ne savladavaju materijal, koji nemaju pojma o psihologiji i pedagogiji, itd, itd, Ti su članci bili pisani u našem oštrom i agresivnom tonu, i bili su potpisani sa alta. »Kako su oni ·doznali da sam to ja? To im je neko od kolega odaol« Krv je navrla Pubi u glavu, i on je pogledao onu staračku. 'ruku direktora na zelenom suknu sa koje se već počela da lupi koža, i ta mu se bela ruka pričinila rukom lešine, Dvanajst lubanja, same tvrde okrutne maske: dvanajst lubanja ga okrutno fiksira. To je pala jaka karta! »A što? Ako i porečem, Ja ne mogu da im satrem njihove tendence! Sada je već sve svršenol.,.,..« -

— Jest! Ja sam pisao fe članhe!

Gibanje u tribunalu, Svi su se sagnuli nad svoje bele hartije i tamo nešto važnom gestom zapisali, | 5 -

— Dakle vi priznajete, da ste vi autor tih članaka signiranih sa alta |

— Jest! Priznajem! -

— A jeste li vi svestan onoga, mladi čoveče, što ste vi tamo pisali protiv vašes profesorskog zbora? Protiv onog istog zbora koji se godinama brine i stara za vaš odgoj očinskim srcem?

— Jest! Potpuno sam svestan! I ono što sam ja tamo napisao, potpisujem sada od reči do reči. · -

U tribunalu nervozno gibanje. Glasovi i poluglasovi. A. to je sve ·još više delovalo na Pubu, i on je reagirao.

— Ovde gospodin ravnatelj govori o očinskom srcu, Ja već sedam godina hodam ovamo u školu i nisam od tog očinskog srca i od te ljubavi ništa osetio, Tukli ste me dok sam bio dete, a sad mi ne date da mislim svojom glavom,

— Šutite! Nije vas niko ništa pitao!

— Neću da šutim! Ako hoćete da mi sudite, onda izvolite čuti šlo Ja mislim!

____ Ја #о пе товби više da slušam, slavni zborel očajno je роу као kateheta, doktor phil. et theol, Šepec Augustin, privatni docent. Puba je s njime uvek debatirao izravno o gospodinu Воби 1 dogmama Svete Crkve pa је Кајећеја [06 агобапфпоб Ческа озесао kao svoju naročitu antipatiju, Sav zelen od besa, on je optrčao stol, i tako je izgledalo da će navaliti na Pubu, i da će još doći do skandala. Ali su poskakali kolege, i palo je nekoliko stolica. |

— Mir gospodo! Molim mir!

Kada se je sve smirilo, počeo je opet ravnatelj, onim istim, dosadnim, sivim dlasom, kao paučina:

____А јећ м хпадеје, dragi moj mladiću, kakvim ste se vi blatom nabacili na slavno lice ovoga zbora? Kakve teške klevete ste vi posejali u javnost, u javnost —?! -

Stajao je tako Puba pred tribunalom, i gledao te pojave u kaputima, i njihove blede zelenkaste fizijonomije, pa ih je mahinalno brojao s leva na desno i natrag, po nekoliko puta, — »Dvanajst kardi-

540 O O