Nova Evropa

да Нбиге 1 dogadjaji deluju celovito. To je znak jednako oštra oka kao i osećaja. Tim se je odlikovao i njegov dramski komad Kuga, kao i u ovoj knjizi novele Poslednja Želja i Dva Sapultnika, Ali je u ovim dvema novelama N. Bartulović kudikamo jače nego u Kugi takao i u jedan opšte ljudski osećaj, na način, rekli bismo, kako smo naviknuti samo od ruskih pisaca, Naše je uverenje, da će on baš na tom opšte ljudskom polju najviše snage razviti i Što većma se produbsti, — Novele Plava i Listova Rapsodija, koje bi, možda, radi izvesnih detalja u drugoj knjizi više značile, · ispadaju nešto bledje.

Ako se, na koncu, ovoj knjizi novela dadu učiniti i kakove zamerke, one se odnose na mestimičnu nedoteranost u jeziku i stilu, što je bez sumnje posledica autorove novinarske karijere; ali sudeći po novijim njegovim radovima, koje smo imali prilike da čitamo po našim književnim listovima, on sad već i sam obraća i na tu stranu veću pažnju,

M. Korolija.

Beleška.

Srbi o Hrvatima pre osamdeset godina,

U »Srbskim Novinama« od 1841 godine, službenim i jedininr tadašnjim novinama u Srbiji, nalazi se (na stranama 379—380) interesantan članak pod naslovom »Мајо za llrstvo« sa potpisom Dobroljub, Mi ga ovde saopštavamo od reči do reči, bez naročitog komentara, da se vidi kako je, i pre osamdeset godina, bilo Етибоуа u Beogradu koji su o jedinstvu narodnom mislili na isti način kako to i danas čine izvesni krugovi, samo što u*tom pogledu vodi sad prvu reč Zagreb. Članak glasi:

Beograd, 24, Oktovrija, — Juče nas je posetio G. Babukić. čitaonice ilirske ftajnik, sočinitelj Srpsko-horvatske Gramatike | revrosni solrudnik pri Učredničestvu Novina Irski, Cel je putovanja njefovog, kao što kažu, da se sa. spisateljima kao i sa jezikom predela naših u obšte upozna, da se po duhu narodniem jedan i obšti jezik za Jugoslavene izobrazi, jednim slovom da se književni savez izmedju Srba i Horvata utvrdi i ukrepi — postupak koji braću našu Horvate lepim ovako čuvstvom vodime pred očima našima svake ljubavi i uvaženija dostojne čini, kako je dakle za svakog ljubitelja obšteg narodnog napretka nepovoljno činiti, kako se gdikoji u vidu krive neke revnosti i rodoljubija trude lepu ovu volju dobroželjnoj braći našoj oduzeti i knjižestvo na uski prostor stesnjeno držati, Nama je milo bilo, kad su Horvati, uvidjajući veću čistotu našef narečja, nama podražavati počeli, no protivno nam je što nas jedne obštnosti radi Tlirima zovu, Neki sanjaju o gubljenju nacionaliteta, drugi drugo nešto podozrevaju, a u najgorem slučaju ništa drugfo nije, nedo mala pogreška iz bratoljubija i revnosti učinjena, Mi se zovemo Srblji kao i oni poosobno Horvati, ova imena ostaju u narodu, niti može kogod u stanju biti da ovo naimenovanije iskoreni, —-

567