Nova Evropa

se odreknu kulture, da »postanu prosti« (»oproščenije«), da sruše tu još od Hercena prokletu kulturu spolja; a Dostojevski je tražio da se ta kultura. osveti iznutra idealizmom, i izrazio se o toj kulturi u jednom zapisu svoga Dnevnik a, koji je do nas došao tek u malo odlomaka: »Podmetnuti i drugi obraz, i većma voleti druge nego sebe .... za ime sveta, našto će nam fo? Ja sam ovde za trenutak, besmrinosti nema, živim dakle kako mi je voljal« Atejistički pogled na svet, naravno, i ne može drukčije, zato što sve te »religije čovečan- | stva«, ta »kolektivna pravda«, taj beskrajni put »evolucije«, sve to nije u stanju dati onu unutrašnju svetlost bez koje nema dugotrajne kulture čovečanstva. Ako se srušila jedna religija, treba stvoriti · drugu, i ljudi se bacaju na teozoliju Ane Bezant, na novu filozofiju R. Štainera, i druge supstrate hrišćanstva, koji im se, po nečemu, čine privlačnijima nego sveto i u dušu prodiruće učenje Hristovo,

Proteklo je nekoliko godina od vremena Vilsonovih principa, i pokazalo se da oni ne mogu služiti kao osnove razumna i unutrašnje opravdana života čovečjeg. Govorilo se, prvo, o nacijona!n m državama, I stvorene su te države u velikom broju, i raskidale su kartu Evrope na sitnu parčad, A ta raskidanost je onda pokazala kako su ogroman faktor za blagostanje čovečanstva velike države, koje sadrže u sebi i izvore sirovina i tržišta za promet produkata. Srednjevekovni fip male države — ali bez sjedinjavajućih principa jedne crkve i opšteg književnog jezika — prenesen u ekonomske prilike 20, veka, vodi pravo propasti samog državnog autoriteta..,. Drugi idol je bilo demokratsko ustrojstvo, Nažalost, i njemu je stvarnost skinula krunu s glave: demokratija se u celom svetu sve više i više pretvara u lepu dekoraciju, sa licima oko sebe koja su daleko od ideala. Savremena država se jedva vidi od borb4 partija, klas4, častoljublja; i pored već izgubljena jedinstva u pogledu na svet, gubitak jedinstva u državi vodi nas još bliže opštoj podivljalosti. Čime se zanima savremeni »demokratski« javni radnik, pošto je došao do. portiielja premijera? Mislima o dobru države? Ne, on se jedino stara kako će, za svoje svrhe, doći do većine glasova u parlamentu, a do tih se glasova dolazi na sve načine, čak i načinom običnog trđovanja, Partijski barjak, frazerstvo, uzajamna pomoć pri zađobijaniu loPalnih počasti, to je sve, O nekom radu za stvarno dobro naroda nema ni govora. Eto takova je slika narodnih političkih života; ta sliku masa · čleda, i ta slika sve više vodi anarhičkim težnjama ususret,

77 U socijalnoj oblasti rat je stvorio još užasnije ponore no što su bili ranije. Vojnik, koji je u odbrani otadžbine izgubio obe noge, i jedva živi od bedne penzije koju mu daje država, ako nije jedno- . stavno na ulici, — gleda gde se spekulant, bankar, ili časni trgovac, koji je pre rata bio čovek skromnih materijalnih sredstava, pretvorio odjedared u milijonara, i vidi kako ti »novi bogataši« baš naročito vole da svojim bogatsvom opsenjuju narod. Srednja klasa, inteligencija, to su »činovnici«, koji se za vreme rata i previše namnožili, koje sada nemilostivo najuruju po svima državama, i koji se, na taj način, osećaju nedužno uvredjenima, Oni se pretvaraju u proleta-

159