Nova Evropa

utiče na okolinu, na svet, do koga je nama, a mora i {ebi da је, stalo!« ,.. Je li to moral, i hrišćanski uticaj na svet? Ne! To je svesna svirepost, i

Kerošević je bio orudje jedne ideje, ideje da radniku, stradalniku, siromaku, i slabom, ima da bude bolje; ideje altyujističke, jer se nije radilo baš o njegovoj ličnoj koristi, Ta njegova ideja svladana je i oborena silom, jer je druga jedna većina sa tom idejom nesporazumna. Radeći za svoju ideju, u sudaru sa silom, Kerošević je zgrešio, možda i teško zgrešio, ali ne za sebe lično, Ideja je krivac! Umesto ргамоба krivca, hvata se, goni, i ubija, jedan od vernika te ideje. Je li to pravedno? Ne! To je svirepost, svesna svirepost!

Da li se sve učinilo i poduzelo pre bunta, da se uzroci zla umanje, ublaže, i uklone? Nije! Da se nije možda čak sa izvesne strane izazivalo, podjarivalo, navodilo na zlo? Jeste! Je li pojedinac u gomili biće svesno, odgovorno, trezno? Nije! Je li Kerošević središnja ličnost, vodja, začetnik nesreće? Nije! — Kada sve to stoji, ko je imao razloga i prava da sudi Keroševića na smrt, da sprečava njedovo pomilovanje, da ga dovodi do samoubistva, da ga leči zato da ga usmrti? Eto, to je svirepost, svesna svirepost!

Kidišući na sebe, Kerošević se držao ideala na kojima počiva jugoslovenska kultura, — to je svesna žrtva, novi Miloš Obilić, Da sam sebe kazni najtežom kaznom, da bi izbegao sramoti vešanja! Kerošević postaje primerom za ugled sa gledišta nacijonalnoga, Svirepo je i njegovo samoubijanje kao što je i kazna njegova svirepa, — ali to je naša nacijonalna, takoreći kosovska svirepost, Nama to kao da je urodjeno, Potsećamo samo na primer kada je Ministar Pravde pretio ostavkom, zato što je kralj pomilovao jednog koji je bio osudjen na smrt, To je svirepost iz pravnih razloga, Ima u nas svireposti iz raznih razloga, iz državnih, crkvenih, prosvetnih, čak

i iz humano-hrišćanskih, ili opće nacijonalnih, ili i čisto idejnih, To ·

je slučaj Keroševićev, |

Najposle, da saberemo. S jedne strane je država, ili još bolje, momenftana vlast nekoga i nečega, Mi dopuštamo da tako treba da bude; čak, apstrahujemo od onoša Gospodina Ministra koji se onako ljudožderski-svirepo poneo prema milijonima gladnih u Rusiji, pa pristajemo i na tu i takovu državu, i na tu vlast, Na drugoj su strani radnici i njihove organizacije u ovoj državi, Mi nismo za diktaturu proletarijata, jer smo protiv svake diktature, Pristajemo da radnici nemaju u svemu pravo, da je komunizam apsurd, i t, d, Pitamo samo prosto i kratko ovo: kako se vlast države drži kod nas prema radnicima i radničkom pitanju, kako se mi odnosimo prema tome, kako dočekujemo ideje, kako verujemo u Boga zaštitnika stradalnika, uopće, kakvi smo mi protivnici i suparnici kada smo na megdanu i kada smo slučajno jači? Zar nije sve to svirepo, brutalno, cinički, i izazivački? Za ideju dajemo vešanja, — to je naša vrhovna mudrost, Služimo se metodom da cilj opravdava sredstvo. Uzimamo raspoloženje, mir, i osigurano bogatstvo manjine dovoljnim razlogom opće sreće, Kad stroj otkine radniku ruku ili nogu, mi ga upućujemo

303