Nova Evropa

kažem: Amerika je nerazrešljiv problem, Ali ovo ne bi bilo sasvim tačno, mada često tako izgleda,

Pre dve godine bio je ovde Česterton, i naš »hero« od paradoksa ostavio je traga svog puta {a skoro svi ostavljaju tragove) u jednoj knjizi sa strahovito problematičnim i mnesimpatičnim naslovom: »What 1I Saw In America«,

Naslov je toliko neduhovit, prazan, da je sasvim nedostojan jednog Čestertona, koji je tako žudno zaljubljen u sve vrsti duhovitosti da je u ovo moderno doba i on jedan od osnivača nove profesije, profesije Diti duhovit, Samo što i sam taj njegov naslov, onakav kakav je, opet potvrdjuje da su svi oni što su dolazili u Ameriku postajali rešavači problema, Ali kad počnete čitati, vi vidite da njegov naslov ne nagoveštava u stvari toliko kakve utiske, kakve obične putopise, sa malo esteiike i malo filozofije i malo informacija i mnogo literarnih pretenzija. Ne, to je uzvik: »ŠStasam JA video u Americi«, Jer svako mora da vidi nešto u Americi, I to što se videlo uvek je odbijalo, Odbijalo one koji su pozvani da sude, Nema dubljeg i jačeg intelektualca koji je došao iz Evrope u Ameriku a da je nije ostavio s ogorčenjem, pa često i s prokletstvom u srcu,

Dikens je dao oduške onom što je ON video u svom »Martin Chuzzlewit«-u, I to Dikens, koji je bio onako sjajno dočekan. Arnold je ironično govorio o svojim ugostiteljima milijonarima, i melanholično brojao dane do povratka, Gorki je napisao svoje »Kraljeve u Republici«« Hamsun je prošle godine dao jedan hladan, tužan i hladan, intervju nekom američkom dopisniku, Govorio je sako ne valja što svet ide u Ameriku, »Bolje da ostanu ovde, bolje da ostanu ovde«, — rekao je reporteru, koji izgleda da nije hteo, ili nije umeo, da razume njegove reči, Svi ste najzad čuli šta je A jnštajn rekao prošle godine u Berlinu, nakon svog# povratka, Uzimam još i slučaj sa Kiplingom, kome su američki honorari stvorili imanje, Sa koliko je samo sarkazma on govorio o Americi pre jedno desetak godina! Čovek bi rekao, da su književnici najnezahvalnija kasta, kad pomisli na sve te slučajeve, Ali nije u tome razlog za ono što bi malicijozni mozgovi hteli da prikače literatima, Ima nešto strahovito ponižavajuće kad Amerika nekog plaća, Onog momenta kad Amerika dš nekom svoje dolare, ona na njega gleda kao na parče svog imanja, kao na svoju igračku sa kojom se može igrati kako hoće, koju može i da se skrha samo ako se hoće, Amerika plaća -jedino senzaciju, i sve što ona plati hoće da svede na nivo senzacije, i da tretira kao senzaciju, Osećaj poštovanja i nežne ljubavi prema spiritualno višem premda ekskluzivno artističkom, ne postoji kod američkih masa, a mase su ovde ono što jedino i definitivno sve odlučuje, Ima doista nečeg osvajajućeg, čarobnog, silno zanimljiva, i fizički privlačnog, u toj dominaciji masa — nečeg što se ne može da sretne u tom obliku u Evropi, nečeg egzotličnog i tudjeg, što nas najpre toliko odbija i ispunjava mržnjom, a zatim izaziva naš kurijozitet, mada nikad i naš aplauz, — osim možda onda kad hoćemo da budemo malo ekscentrični, i da za ljubav jedne lepe impresije stvo-

527