Nova Evropa

pred očima,., Neka pazi na kome je da pazi; a oni koji prolevaju vruće suze radi dekadence žene, nisu kavaliri, kad nam spočitavaju što je dekadentnom prikazujemo,« — Njegove su pesme ženama smesa divljenja i poruge, radosti i bola, satiričnog smeha i progutanih suza:

»Ho la morte nel core e il riso in bocca,

Ma il cor nessun lo vede,,.«

(»Nosim smrt u srcu, a posmeh na usni, Al srce niko ne vidi.,.«}

Nošen valom vremena, sakriva svoju ljubavničku bol pod lepezom stihova, koje pozmiji profesori literature proglašuju porc nograiskim, neotkrivši u njima srce koje је verterovski patilo; neuspevši pročitati »medju recima« ni onoliko koliko književna i salonska ćeretala pronadjoše medju recima »Astarte«, preturujući reč po reč, stih po stih, da bi otkrili skrivenu misao Bajronovu, zadovoljavajući tako ukus onih »gornjih desethiljada« koji u krvlju pisanim stihovima traže samo materijal za društvene skandale, nazivajući se blaziranim imenom Кпјževnih gurmana,

Steketi, Červantes falijanske ljubavne lirike, anatemisam od crkve, od profesor4 literature i filistara, krio je u sebi više od jedne »nesavremenosti« i mnogi topli osećaj normalnog čoveka, dobru detinju dušu, nepokazanu nikome, i progutane, nerečene reči što su ga — možda — u probdevenim noćima mučile i pekle, Bolja strana njegova »ja« mije nikad došla u štampu, Jer ona nije napisana, Tek retki stihovi mogu da паvedu na pravi trag, i da nam otkriju tamni lik »zakukuljena« romantičara, koji u časovima slabosti udara u zabramjene žice:

»Voi che il segreto del mio cor sapete, Мо testimoni del perir mio lieto,

Quanto, quanto 1 amai voi le direte, Poveri versi miei gdettati al vento.,,.«

(»Vi koji tajnu moga srca znate, Svedoci тлоба Јабапоб уепепја, Koliko je ljubih, recite joj samo, Stihovi moji, bačeni u vetar,.,.«)

Može li do te mere da se razneži jedan notorni psovač i ironičar, ili su ipak sve te psovke bile tek patvorena grmljavina, da se zastraši filistre i ismeje kritičare? ,.

Ne, stihove svoje mladosti ne može se demantovati ni time, »da treba pisati kao da je vidjeno, a nesamo što je vidjeno«. Ti retki stihovi dovoljni su da iz njih iskonstrujišemo lik zakasnelog romantičara, analitičara, zaljubljenika-rugalice, koji je u isti

276