Nova Evropa

volju dečakovu, odluči da da podupre, te ga је stalno poticao na rad, sad ispravljajući mu crleže, sad vukući đa sa sobom u majstorovu radionicu, ili inače Sde bi se nalazilo kakvo delo odakle se moglo što korisno da izvuče, Rad ovo8 slikara toliko je na пјеба шИсао, да је, pored prirode Која ба je oduvek poticala, posvema napustio lepe znanost. Otac i očeva braća, koji su umetnost mrzeli, nisu hteli da čuju o ovome, pa je zbog toša bivao često i bijen; jer njima, koji su bili neiskusni i neupućeni o vrednosti i bladorodnosti umetnosti, činilo se sramotom imati je u vlastitoj kući. Tako mu je to stvaralo velikih teškoća, ipak Sa nije moglo privoleti da se s toda puta vrne nalrag; čak je, još više prijonuvši ша stvar, hteo da pokuša služiti se bojama. Pa kad mu je od Granačija dat neki stari bakrorez, na kome je bila ispričana povest Svetog Antonija kako ga biju djavoli, a kome je autor bio neki Martin iz Holandije, čovek u ono vreme ma dlasu, izrezao da je on na jednoj drvenoj pločici, pa uzevši od istogša kist i boje tako da je sastavio i izradio, da nije samo zadivio sve one koji su da videli, nedo je, kako neki kažu, izazvao i zavist u samog Domenika {najuvaženijeg slikara onog угеmena, kako se posle po drugim stvarima mogdlo jasno da pozna), koji, da bi učinio delo manje čudestvenim, obično govoraše da je izašlo iz njećove radionice, baš kao da je i on sam imao udela ı njemu, Pri izradi ove sličice, na kojoj je, sem lica svečeva, bilo mnogih neobičnih oblika i бгдођа од demon4, Mikelanjolo sije dao truda da nijedan deo nije premazivao pre nego što bi 6a uporedio sa prirodom, Tako bi išao u ribarnicu 1 posmatrao kakva su oblika i koje boje krila riba, koje su boje oči i ostali delovi, pa ih je prikazivao takvima na svojoj slici, U tome je doterao do fakog savršenstva, da je već onda zadivljavao svet, pa je, kako sam rekao, pobudio i neku zavist u Grilandaju, koja se još više obelodanila kada je Mikelanjolo jednoga dana zafražio od učitelja njegovu knjigu skica, u kojoj su bili maslikani mpastiri sa svojim ovcama i psima, pejzaži, radione, ruševine, i slične stvari, pa mu Je ovaj nije hteo da pozajmi, Uostalom, bio je i inače poznat kao zavidnik, usled čeća se nesamo prema Mikelanjolu pokazao nedovoljno predusretljiv, već ni prema svom vlastitome bratu, kojega je, kada je video da napreduje i daje velike nade da će nešto biti, poslao u Francusku, ne toliko da bi mu to koristilo, kako su neki Sovorili, koliko radi toga da bi u Firenci on ostao prvi u ovoj umetnosti, Ovo sam spomenuo zato što mi je rečeno, da sin Domenika obično pridaje izrednost i božanski dar Mikelanjola velikim delom disciplini svođa oca, dok mu u stvari ovaj nije pružio nikakve pomoći, Doduše, sam Mikelanjolo se na to nikada ne tuži;

258