Nova Evropa
narod nikad nije mogao da se normalno razvija, i da iz sebe dade one rezultate koje bi mogao da da po lateninim snagama svoda života, A socijalni razvoj i napredak involvira u sebi razvoj privredni i napredak kulturni, -
510 vrijedi za cijeli maš narod Као cjelinu, vrijedi i za sam Split, Došavši pod tudjinsku Rkolonizatomu vlast, om je izgubio mogućnost dalnje8 normalnog socijamogs razvoja, Kao što cio narod, u prošlim vijekovima pod Turcima i Nijemcima, nije mođao da uporedo sa kulturnim Zapadom izgradjuje svoju nacijonalnu gradjansku klasu, koja bi kasnije postala slavnom nositeljicom rada i borbe za socijalni mapredak, tako je i u Splitu, pod uticajem tudjinske vlasti, zaustavljen i spriječem proces stvaranja hrvatskog gradjanstva, koji se bio tako lijepo uputio i dao vidljivih rezultata, i javnom životu starog Splita unutar Dioklecijanovih zidina nametnut je talijanski, veneci-. janski, pečat. To se najbolje ogleda u faktu, da poslije plodne Marulićeve epohe me nalazimo više u Splitu hrvatskog Književnog pokreta, sve do osamljene pojave pjesnika Jerolima Kavanjina, patricija splitskog u 17, vijeku, koji je spjevao veliki hrvatski epos o siromaštvu i osjećao se Slovenom. Ali ova osamljena pojava jedino svjedoči, koliko se hrvatska nacijonalna tradicija živo održala i u samom patricijatu venecijanskoga Splita, i to nakon političke vlasti Venecije od dva puna · vijeka, Pjesnik Jerolim Kavanjim znamenita je pojava робјаvito zato što dokazuje meprekinutost slovenske tradicije u patricijskom Splitu,
Dok je Venecija učvršćivala svoju vlast umutar starih dradskih zidina, i svim javnim manilestacijama gradjanskos života u Splitu davala talijanski značaj, živila je — u 16. i 17. vijeku — 1 meposredna okolica grada već pod vlašću polumjeseca: Turčin je držao tvrdjavu Klis i sam Soli, a zalijetao se i pod stare zidine grada, kojih ipak nije nikad pregazio, To tursko-mletačko doba vrlo je važno po dalnji socijalni i nacijonalni razvoj Splita. Stari rad sa svojim patricijatom i buržoazijom, koji su se silom političkih prilika priklonili bili Veneс 1 пјепи duhu, stajao je netaknut u svojim zidinama, dok je izvan mjeđa cvao i rastao čist nacijonalni život, nošen seljačkim elementom okolice i predgradja, a meprestamo obnavljan prilivom iz širokog nacijonalnog rezervoara — Bosne, Tako je nastao onaj tipični Split prošlih vijekova, koji je klica modernom Splitu: stari grad, sa venecijanskim pečatom sa starim patricijatom i buržoazijom, infiltriranim venecijanskim duhom; i nova predgradja izvan zidima, naseljena za turskog doba nacijonalnim prilivom bjegunaca iz Bosne, koji su davali dlavni materijal za stvaranje поуоб пасђопајпов gradjanstva u Splitu, Tako socijalno podvojen, Srad i patricija ı ftežak4, medjusobno
94