Nova Evropa

poznatog Rimskog Kongresa, na kojemu je pokazao sve svoje sposobnosti izvrsnog taktičara, Ali je Rimski Kongres, na kome se zajedno sa Salveminijem odlučno zauzeo za slovenstvo Dalmacije, učinio da je i on difamiran kao »rinunčiatorio«, što ga je pred nacijonalnofašističkom Italijom za večna vremena omrazilo i onemogućilo.

Posle toša ostavlja »Corriere« i ulazi u Parlamenat; 1919 izabran je za poslanika u okrugu Salerna, a zatim po drugi put u istome оКгиби 1921. Bio je državni podsekretar u Ministarstvu Finansija, zatim Ministar Kolonija, Dolaskom fašizma na vlast, otpočinje Amendola, Sodine 1922, u svome rimskom dnevniku »II Mondo«, veliku i lešendarnu borbu i postaje — uz Mateotija i Don Sturca — jednim od najtežih suparnika Musolinija, Osniva »Aventino«, u kome. okuplja sve konstitucijonalne opozicijone stranke, ali se ovaj nabrzo zatim, usled disparatnosti elemenata, ruši, Radi svoje aktivnosti biva na ulici dvaput ranjen, te poradi zadobijenih rana {u Montekatinu, 1925) odlazi u Francusku na lečenje, prvo u Pariz pa otuda u Kan, gde 11. aprila 1926 umire u prisustvu svoga brata, sina, i kolonije političkih emigranata, Njegova smrt znači veliki udarac nesamo za demokratiju Italije, koja je u njemu gledala budućegš vodju nove Italije, već i za celu zemlju, Iz ove političke perijode ostale su, još za njegova života izdane, dve brošure: »Una Battašlia Liberale« i »La Democrazia dopo il 6, aprile 1924« To su zbirke skupštinskih i agitacijonih govora, uz nekolike studije iz političke današnjice Ttalije, napisane ili izrečene izmedju 1919 i 1925. O Amendoli je napisao knjigu Gj, Precolini: »Gj Amendola« [{Formiggini, Rim 1925). U redakciji njegova »Monda«, njegovi saradnici i suborci postavili su natpis koji svršava ovim rečima:

» ,,. 5010 да! sacrificio

Мазсега la giustizia dell avvenire«, (»,,, samo iz žrtve

Može da se rodi pravda budućnosti«,)

B. R. I

Izbori od 6, aprila 1924 doveli su u Komoru malo predstavnika komstitucijonalne opozicije i liberalmo-demokratskih stranaka, koje nisu bile ušle u fašističku Vladu, Malo po broju, i u razdvojenim redovima, Malo ličnosti, a bez озјопа па žive političke organizacije u zemlji, koje bi svojim značajem mogle da pojačaju parlamentarnu vrednost svojih retkih predstavnika. Jedva bismo ih mabrojali, sve zajedno, tridesetoricu, Izgledalo bi dakle istinito mišljenje, koje se čulo sa više strana nakon izbornih rezultata, da je »demokratija konačno poražena«, da je »talijanska demokratija umrla« ,,.

Kamo se razbegla i sakrila većina onih koji su, za trideset godina, medju mama službeno reprezentovali ideju i tradicije · demokratije? Kamo su se demuli ljudi koji mose odgovornost

342