Nova Evropa

Verovatno je da je poneki od čitalaca mojih »Elem enata Politike« imao izvestan osećaj dizorijentovanosti, ili barem čudjenja, kada je listao stranice na kojima je izložen razvoj filozofije politike, a nije našao istaknutu, pa čak ni dotaknutu, jednu veliku nauku, koja je u poslednjim vekovima evropske istorije igrala tako znatnu ulošču, i ima je još i danas, a zove se: liberalno shvatanje, U onoj tezi definovan je doduše momenat slobode, kao potreban svakome obliku života, i nerazdruživ od momenta autoriteta, tako da bez ovoga ne bi mogao da opstoji, jer autoritet može da dodje do izraza jedino nad onim što je živo, a živo je samo ono što je slobodno, Dotakli smo se dakle u onoj tezi i liberalne stranke, ali samo kao jednostavne stranke medju strankama, bez ikakvog favorizovanja s obzirom na druge stranke u zapletajima političke borbe, budući da je, kao i ostale stranke, podvrgnuta istim zakonima, Zajedno sa ostalim juridičko-naturalističkim apstrakcijama, postavljena je tamo i ona ma listu i u istraživanje »najbolje države«; doduše, odredjena je i označena liberalna država kao najbolja, ali shvatanje liberalizma u pravome njegovu smislu ostalo je izvan okvira Кој je sebi bila postavila ona knjiga,*) Zašto?

Zato što je uistinu ovo shvatanje metapolitičko shvatanje, koje prevazilazi formalnu teoriju politike, a u izvesnom smislu i formalnu teoriju etike, te se na taj način sukobljava sa Jednim običnim shvatanjem sveta i realnosti, Izostavljanje dakle ove doktrmne u pomenutoj knjizi ne znači nepriznavanje važnosti ovome shvatanju, već mu se nasuprot htelo time na jedan izrazit način priznati zavisnost sasvim različna i od više sfere,

U stvari, u takom se shvatanju ogleda sva filozofija i religija modernog života, koncentrisana u ideji dijalektike ili

“*) »Elementi Politike« (Bari, 1925) izazvali su u Italiji veliku diskusiju, tako da je sam njen autor označivan kao indirektan preteča lašizma, U stvari, ta knjiga je jedan ozbiljan, hladan, i sintetičan prikaz elemenata politike: istorije filozofije politike, ekonomsko-političke istorije, kao i etičko-političke istorije, Donosimo ovde iz nje sledeće retke, koji su tako čvrsto vezani za autorovo razlaganje u ovom članku: »Neka se odbije glupo moralisanje na račun politike; neka se slavi, kao genije istine i kao pravi ustanovitelj političke znanosti, Nikola Makijaveli; ali neka se pritom nikada ne smetne s uma, da u politici nije ceo čovek, i da nje ne bi bilo kad ne bi bilo i ostalog čoveka, kad ne bi postojao moralni čovek, 1 neka se smatra a priori lažnim svaki sukob koji se tobože zapaža izmedju politike i morala, jer politički život ili priprema na moralni život, ili je on sam sredstvo i oblik moralnog života, tako da ni u jednome slučaju ne može postojati sukob niti kontrast,,.« в. Б.

329