Nova Evropa

Žrtvujući i samoga sebe, Godine 1894, Radničku Socijalističku Stranku raspušta Vlada Frančeska Krispija, koji je hteo da iokuša jednu akciju velikog stila protivu svih stranaka ekstremne levice, One su se onda povukle u takozvanu »Ligu slobowde«, koja je doduše bila, i po inspiraciji i po uredjaju, izrazito demokrafsko-buržujska, ali je Turati uvidjao da јој ne sme odreći pristajanje socijalista u onim iznimnim danima kada se osećala potreba zajedničke odbrane, Levica partije nije ostala ubedjena o рофтеђт оуоб Котака, 1 ротетебепје је počelo da nastaje čim su prvi socijalisti ušli u Montečitorij (Титан 1896, а Bizolati 1897), Ali nije bilo vremena za teoretske dispute i distinkcije, — dela su prevazilazila programe i ljude, Žalosmi dogadjaji iz 1898, koji su izveli pred Vojni Sud i socijaliste {(Turati i Kulišova), republikance (De Amndrejis), i radiRale {Kijezi), i katolike (Don Albertarija), pripremili su i načinili, protivu svih unufarnjih tendenc4 pojedinih stramaka, onaj blok ekstremne levice {socijalističko-demokratske) koja je vodila borbu protivu poslednjih ministara umbertinskog kraljevstva, te učinila da se stvorila ona nova situacija u Којој је obrazovao kraljevstvo Vitorijo Imanue] III, — takozvani »Gjolitijev decenije, Tom »Gjolitijevu deceniju« u politici talijanske države odgovara besumnje »Turatijev decenije u životu talijanske Socijalističke Stranke, na čijem se završetku ispunio do kraja i mimimalni program Gjenove, posvedočivši predvidjanja i težnje reformiste Turatija i njegovih prijatelja,

Dovoljno je da se ovde spomenu samo neki majvažniji dogadjaji: priznanje prava štrajka, relorme u legislaciji rada, ostvarenje Opće Konfederacije Rada, agrarna borba u Emiliji, i definitivni prelaz na industrijalizaciju agrikulture, Al baš u momentu koji se, barem spolja, predskazivao kulminantnim, javlja se unutarnji nedostatak socijalističkog kompromisa, i u

naporu da ба savlada a da ne poruši organizaciju upropastio se je najbolji i najveći čovek medju mjima, Treba u tom intimnom sukobu Turatija prepoznati jedan verovatno sentimentalni motiv, kao ujedno i posledicu jednog doktrinarnoš nedostatka; njegov reformizam nije bio, u stvari, lična izrada marksističke doktrime, niti je odgovarao produbenome studiju realnih uslova talijanskogš maroda, tako različnog po etničkim shvatanjima, po zanimanjima, i po ekonomskom i moralnom nivou, Bilo je sve to jedno užurbamo prilagodjavanje bez jače odgojne efikasnosti, vodjeno od zbrkanih glava (kao što su bile Enriko Feri), koje su se zadržavale ma prvotnom pozitivizmu, nepodvrgavajući se zadaći da prostudiraju hegelovske premise Marksove nauke, kako su to uzaludno činili ozbiljni i osamljeni talijanski kritičari marksizma {kao Labrijola i Kroče). Tako se dogodilo da se baš u najboljem času, kada se zapažala zrelost stranke, Turati iscrpao u praktičnoj odbrani čistog i jedmo-

381